<![CDATA[Moj Novac -> Forumi - Blogs]]> http://www.mojnovac.net/forumi/blog.php Moj Novac - Financijski i gospodarski forumi en Thu, 15 May 2008 11:14:29 GMT vBulletin 60 http://www.mojnovac.net/forumi/images/misc/rss.jpg <![CDATA[Moj Novac -> Forumi - Blogs]]> http://www.mojnovac.net/forumi/blog.php Dokapitalizacija malog poduzeća - nastavak http://www.mojnovac.net/forumi/blog.php?b=52 Sat, 22 Mar 2008 14:40:20 GMT Nakon intenzivne potrage za investitorom u nastavak projekta kojeg sam samostalno započeo, našao sam nekoliko zainteresiranih investitora i odabrao jednog od njih. Gospodin je ponudio gotovinu, odnosno da uđe u vlasničku strukturu poduzeća unosom temeljnog kapitala u novcu. Kako bismo izbalansirali udjele, ja sam odlučio svoja potraživanja od poduzeća pretvoriti u udjel u temeljnom kapitalu. Potraživanja se odnose na pozajmice u novcu.

Javni bilježnik obavlja kompletan posao (izradu potrebne dokumentacije, rješava trgovački sud i sl.). Među ostalom dokumentacijom, javni bilježnik je izradio i dokument pod nazivom "Ugovor o unosu i prihvatu prava u društvo", a čemu ja osobno nisam posvetio dovoljno pažnje. Naime, ja sam unio u društvo NOVAC, a ne stvari i prava. No, potpisao sam dokument bez primjedbi i tu je bila moja pogreška. Nakon toga je trgovački sud tražio da imenujem ovlaštenog revizora, u skladu sa ZTD-om. Kako nisam imao u vidu što sam sve potpisao, pitao sam javnog bilježnika je li potrebno imenovati revizora ako sam unio temeljni kapital u novcu. U tom se trenutku i javni bilježnik ponio nesigurno te prevalio krivicu za dodatne troškove na sud. Kako se meni žurilo s registracijom, nisam se žalio na postupak suda već sam imenovao revizora koji je uredno izvršio reviziju dokapitalizacije.

Tek sam kasnijim uvidom u dokumentaciju shvatio da je trgovački sud postupio ispravno, u skladu sa dokumentacijom. Moja je pogreška bila što nisam odmah prigovorio javnom bilježniku, vjerujući da će posao obaviti u mojem interesu. Velika poduzeća imaju pravnu službu koja brine o ovakvim stvarima, dok se mali oslanjaju na sebe, ili u konačnici na javnog bilježnika kojega su angažirali da izvrši proceduru.

Dakle, svima koji ulaze u ovo, savjetujem da se dobro posavjetuju s pravnikom koji se razumije u ove procedure. Često u odnosima s državnim službama morate biti i sami pravnici te poznavati svoja prava i obveze. Još će vas i upozoriti na obveze, ali na prava neće (u 99% slučajeva). ]]> Gogosh http://www.mojnovac.net/forumi/blog.php?b=52 Dokapitalizacija - vlastita iskustva http://www.mojnovac.net/forumi/blog.php?b=51 Thu, 13 Mar 2008 18:25:35 GMT Ovo je prva od tema vezanih uz proces dokapitalizacije vlastitog poduzeća. Kroz nekoliko priloga ću pokušati prikazati na koje smo probleme nailazili prilikom dokapitalizacije malog poduzeća, probleme sa državnom administracijom, prikrivenim mitom i korupcijom i slično. Tekst je prenesen iz mojeg posta sa foruma: Dakle, oprez kod gotovinske uplate temeljnog kapitala. Temeljni kapital se ne uplaćuje direktno na žiro-račun poduzeća, već na račun poslovne banke kod koje se žiro-račun vodi. Nakon registracije na trgovačkom sudu poslovnoj banci se podnosi pismeni zahtjev da oslobodi sredstva prebacivanjem na redovni žiro-račun poduzeća. Cijela dokumentacija i procedura se radi kod javnog bilježnika, ali mnogi javni bilježnici nisu upoznati s ovim postupkom. Tako niti nas javni bilježnik nije upozorio na to ( ) pa je došlo do blokade sredstava, povrata investitoru uplaćenih sredstava , ponavljanja cijele procedure i neplaniranih troškova kroz dodatne provizije banke na promet sredstava. Savjet: prije početka realizacije dokapitalizacije obavezno kontaktirati poslovnu banku kod koje se vodi žiro-račun poduzeća. Ovo je prva od tema vezanih uz proces dokapitalizacije vlastitog poduzeća. Kroz nekoliko priloga ću pokušati prikazati na koje smo probleme nailazili prilikom dokapitalizacije malog poduzeća, probleme sa državnom administracijom, prikrivenim mitom i korupcijom i slično.

Tekst je prenesen iz mojeg posta sa foruma:

Dakle, oprez kod gotovinske uplate temeljnog kapitala. Temeljni kapital se ne uplaćuje direktno na žiro-račun poduzeća, već na račun poslovne banke kod koje se žiro-račun vodi. Nakon registracije na trgovačkom sudu poslovnoj banci se podnosi pismeni zahtjev da oslobodi sredstva prebacivanjem na redovni žiro-račun poduzeća. Cijela dokumentacija i procedura se radi kod javnog bilježnika, ali mnogi javni bilježnici nisu upoznati s ovim postupkom. Tako niti nas javni bilježnik nije upozorio na to ( ) pa je došlo do blokade sredstava, povrata investitoru uplaćenih sredstava , ponavljanja cijele procedure i neplaniranih troškova kroz dodatne provizije banke na promet sredstava.

Savjet: prije početka realizacije dokapitalizacije obavezno kontaktirati poslovnu banku kod koje se vodi žiro-račun poduzeća. ]]> Gogosh http://www.mojnovac.net/forumi/blog.php?b=51 Der Aktionar - što Hrvatska ima, a Njemačka nema? http://www.mojnovac.net/forumi/blog.php?b=50 Mon, 10 Mar 2008 09:19:53 GMT I dok padaju cijene dionica na svjetskim tržištima, hrvatski investitori ne mogu ostati ne zabrinuti. Jer iako je hrvatski indeks Crobex korigiran više od svjetskih prosjeka nije baš normalno gledati na to bez straha i pitanja. Nedavno sam putujući na poslovni sastanak, imao avionsko presjedanje na Zurich-škom aerodromu, i prolazeći kroz zračnu luku pokupih njemački tjednik Der Aktionar. A na njemu padajuća krivulja i naslov „Was tun?“ I uz klasične analitičarske bljezgarije i predviđanja trendova, u Aktionaru pronađoh tablice s fundamentalnim pokazateljima kompanija u Njemačkoj, Europi, Istočnoj Europi, Americi i Aziji. Odmah sam postao zabrinut, jer pokazatelji kompanija za koje je gotovo svatko čuo nisu upućivali na to da su dionice preskupe. Dapače, s takvim pokazateljima u Hrvatskoj bih odmah krenuo u šoping. Najzanimljivije mi je njemačko tržište dionica, za koje sam se potrudio i napravio kratku osnovnu analizu kompanija u DAX-u - indeksu frankfurtske burze. DAX je u posljednja 3 mjeseca izdubio na vrijednosti 19%. *Što Hrvatska ima, a Njemačka nema?* Očekivanja. U Hrvatskoj se očekuju preuzimanja lokalnih kompanija nakon ulaska u Europsku uniju i poboljšanja poslovanja, te rast dobiti. No u stvarnosti, ukoliko u stabilnoj Njemačkoj, članici EU, kompanije budu jeftine, možemo li očekivati toliku premiju na preuzimanja od strane investitora koji su upoznati sa cijenama u ostatku svijeta? Možemo li očekivati da će fondovi i individualni investitori kupovati dionice u Hrvatskoj, zemlji obavijenoj korupcijom, promjenjivim zakonima, s povlaštenim slojem ljudi koji uvijek mogu dobiti dionice i po desetak puta nižoj cijeni od trenutne tržišne? Za utjehu, situacija u BIH i Srbiji još je gora! U prilogu su DAX i CROBEX I dok padaju cijene dionica na svjetskim tržištima, hrvatski investitori ne mogu ostati ne zabrinuti. Jer iako je hrvatski indeks Crobex korigiran više od svjetskih prosjeka nije baš normalno gledati na to bez straha i pitanja.

Nedavno sam putujući na poslovni sastanak, imao avionsko presjedanje na Zurich-škom aerodromu, i prolazeći kroz zračnu luku pokupih njemački tjednik Der Aktionar. A na njemu padajuća krivulja i naslov „Was tun?“

I uz klasične analitičarske bljezgarije i predviđanja trendova, u Aktionaru pronađoh tablice s fundamentalnim pokazateljima kompanija u Njemačkoj, Europi, Istočnoj Europi, Americi i Aziji. Odmah sam postao zabrinut, jer pokazatelji kompanija za koje je gotovo svatko čuo nisu upućivali na to da su dionice preskupe. Dapače, s takvim pokazateljima u Hrvatskoj bih odmah krenuo u šoping. Najzanimljivije mi je njemačko tržište dionica, za koje sam se potrudio i napravio kratku osnovnu analizu kompanija u DAX-u - indeksu frankfurtske burze. DAX je u posljednja 3 mjeseca izdubio na vrijednosti 19%.

Što Hrvatska ima, a Njemačka nema?
Očekivanja. U Hrvatskoj se očekuju preuzimanja lokalnih kompanija nakon ulaska u Europsku uniju i poboljšanja poslovanja, te rast dobiti.

No u stvarnosti, ukoliko u stabilnoj Njemačkoj, članici EU, kompanije budu jeftine, možemo li očekivati toliku premiju na preuzimanja od strane investitora koji su upoznati sa cijenama u ostatku svijeta? Možemo li očekivati da će fondovi i individualni investitori kupovati dionice u Hrvatskoj, zemlji obavijenoj korupcijom, promjenjivim zakonima, s povlaštenim slojem ljudi koji uvijek mogu dobiti dionice i po desetak puta nižoj cijeni od trenutne tržišne? Za utjehu, situacija u BIH i Srbiji još je gora!

U prilogu su DAX i CROBEX
Priloženi dokument (samo za registrirane korisnike)
File Type: xls dax_0703.xls (18,5 KB, otvoreno 165 puta)
File Type: xls crobex_0308.xls (28,5 KB, otvoreno 158 puta)
]]> mich http://www.mojnovac.net/forumi/blog.php?b=50 Market Makeri – Mon(k)ey Makeri http://www.mojnovac.net/forumi/blog.php?b=49 Thu, 28 Feb 2008 11:07:47 GMT Na hrvatskom tržištu kapitala uskoro bi trebao profunkcionirati institut market makera. Market makeri imaju obavezu da svakodnevno u određenom rasponu daju naloge za kupnju i prodaju izabrane dionice s ciljem da zarade na razlici u cijeni. Na taj način se dodatno potiče likvidnost dionica, a dodatno se olakšava kontrola nad eventualnim manipulacijama cijenom dionice. Market makeri su obično brokerske kuće i istovremeno žele kupiti i nude na prodaju vrijednosne papire za koje su zaduženi i onda kad za njih na tržištu nema drugih kupaca i/ili prodavatelja. Kroz svojevrsnu „imitaciju života“ market makeri postaju osigurači likvidnosti i stabilnosti, a ublažavaju nagli pad ili rast cijena dionica, pa se mogu smatrati i svojevrsnim mehanizmima za sprječavanje panike na tržištu. I dok HANFA u institutu market makera vidi pomoć u regulaciji i sprečavanju špekulativnog ponašanja tržišta, istina je zapravo - suprotna. Market making je jedan od sofisticiranih oblika špekuliranja koje nam Hanfa u skoroj budućnosti priprema. Za ilustraciju market makera poslužit ću se pričom s početka 20. stoljeća. Dolaskom britanskih kolonijalista u Afriku, sitni trgovci uvidjeli su da u okolici seoceta u središnjoj Africi živi puno majmuna kojih u Britaniji nije bilo. Poželješe od toga napraviti biznis i odlučiše ponuditi otkupnu cijenu seljacima od 5 funti za svakog živog ulovljenog majmuna. Afrikancima ovo bijaše privlačna ponuda i počeše masovno izlovljavati majmune. Nakon izvjesnog vremena majmuna je u prirodi bilo sve manje, te je ulov majmuna postajao sve neizvjesniji. Britanci odlučiše ponuditi veću otkupnu cijenu, odnosno 10 funti za svakog majmuna. Majmuna bijaše sve manje, i uskoro Britanci odlučiše za svakog novog ulovljenog majmuna ponuditi najprije 20 funti, a zatim i 30 funti. Za 30 funti ulov majmuna zaista se isplatio, no majmuna više nigdje u okolici sela nije bilo… I Britanci ponudiše za ulovljenog majmuna 50 funti. Jedne večeri, gazda je otputovao u London, a u selu je ostao njegov pomoćnik. Družeći se sa seljacima ponudi im novi posao: dok nema gazde on će pustiti već ulovljene majmune iz kaveza, a oni će njemu za svakog puštenog majmuna dati 35 funti. S obzirom da je to bila sigurna zarada od 15 funti jer će već sutra tog majmuna prodati po 50 funti, seljaci pristadoše, a pomoćnik pusti iz kaveza sve do sad ulovljene majmune. Drugog dana seljaci krenuše u lov, no kad su stigli do mjesta na kojem su Britanaci trebali otkupiti majmune - nikog nije bilo. Okrenuvši se oko sebe imali su što vidjeti – *SVE SAMI MAJMUNI!!!* Na hrvatskom tržištu kapitala uskoro bi trebao profunkcionirati institut market makera. Market makeri imaju obavezu da svakodnevno u određenom rasponu daju naloge za kupnju i prodaju izabrane dionice s ciljem da zarade na razlici u cijeni. Na taj način se dodatno potiče likvidnost dionica, a dodatno se olakšava kontrola nad eventualnim manipulacijama cijenom dionice.

Market makeri su obično brokerske kuće i istovremeno žele kupiti i nude na prodaju vrijednosne papire za koje su zaduženi i onda kad za njih na tržištu nema drugih kupaca i/ili prodavatelja. Kroz svojevrsnu „imitaciju života“ market makeri postaju osigurači likvidnosti i stabilnosti, a ublažavaju nagli pad ili rast cijena dionica, pa se mogu smatrati i svojevrsnim mehanizmima za sprječavanje panike na tržištu.
I dok HANFA u institutu market makera vidi pomoć u regulaciji i sprečavanju špekulativnog ponašanja tržišta, istina je zapravo - suprotna. Market making je jedan od sofisticiranih oblika špekuliranja koje nam Hanfa u skoroj budućnosti priprema.

Za ilustraciju market makera poslužit ću se pričom s početka 20. stoljeća.

Dolaskom britanskih kolonijalista u Afriku, sitni trgovci uvidjeli su da u okolici seoceta u središnjoj Africi živi puno majmuna kojih u Britaniji nije bilo. Poželješe od toga napraviti biznis i odlučiše ponuditi otkupnu cijenu seljacima od 5 funti za svakog živog ulovljenog majmuna. Afrikancima ovo bijaše privlačna ponuda i počeše masovno izlovljavati majmune.

Nakon izvjesnog vremena majmuna je u prirodi bilo sve manje, te je ulov majmuna postajao sve neizvjesniji. Britanci odlučiše ponuditi veću otkupnu cijenu, odnosno 10 funti za svakog majmuna. Majmuna bijaše sve manje, i uskoro Britanci odlučiše za svakog novog ulovljenog majmuna ponuditi najprije 20 funti, a zatim i 30 funti. Za 30 funti ulov majmuna zaista se isplatio, no majmuna više nigdje u okolici sela nije bilo…

I Britanci ponudiše za ulovljenog majmuna 50 funti.

Jedne večeri, gazda je otputovao u London, a u selu je ostao njegov pomoćnik. Družeći se sa seljacima ponudi im novi posao: dok nema gazde on će pustiti već ulovljene majmune iz kaveza, a oni će njemu za svakog puštenog majmuna dati 35 funti. S obzirom da je to bila sigurna zarada od 15 funti jer će već sutra tog majmuna prodati po 50 funti, seljaci pristadoše, a pomoćnik pusti iz kaveza sve do sad ulovljene majmune.

Drugog dana seljaci krenuše u lov, no kad su stigli do mjesta na kojem su Britanaci trebali otkupiti majmune - nikog nije bilo.

Okrenuvši se oko sebe imali su što vidjeti – SVE SAMI MAJMUNI!!! ]]> mich http://www.mojnovac.net/forumi/blog.php?b=49 Portfelji za 2008 – analiza stanja http://www.mojnovac.net/forumi/blog.php?b=48 Tue, 19 Feb 2008 09:32:46 GMT Moj „pobjednički“ portfelj za 2008. na isteku prvih 50 dana pokazuje se kao looserski. U usporedbi s ostalim natjecateljima Cartmannove igre (http://www.mojnovac.net/forumi/showthread.php?t=4312) u Ligi prvaka uvjerljivo i konstantno držim posljednje mjesto, a od ukupno 182 natjecatelja zasjeo sam na 165. mjesto i ne mrdam iz posljednjih 10% rangiranih natjecatelja. Zanimljivo je da su svi natjecatelji u minusu i da nitko nije ostvario minus manji od 8%, dok je samo 20 natjecatelja imalo lošiji rezultat od Crobexa. Gledajući Crobex, niti njega nisam pobijedio. Crobex je u ovoj godini izgubio 23.75% dok je moj portfelj od 10 dionica izgubio 23.84%, što bi se moglo smatrati podjednako lošim rezultatom. Od 4 ostala portfelja s dionicama iz Crobexa kreirana na osnovi uspjeha različitih pokazatelja, 3 su ostvarila nešto bolje rezultate (pad oko 20%), dok je portfelj složen od dionica najvećih kompanija ostvario još lošiji rezultat (pad od 25%). Iz navedenog se može zaključiti da su u padu tržišta najveće kompanije imale najveće padove cijena, a i da kod pada tržišta ulaganje u kompanije s boljim P/E ne daje bolji rezultat od ulaganja u kompanije s boljim P/BV niti od ulaganja u kompanije s većim godišnjim poboljšanjem rezultata. Također mogu zaključiti da moj portfelj baziran na metodi projekcije rezultata ima previše ugrađenih očekivanja što tržište kažnjava u slučaju pada tržišta. Vidjet ćemo, godina je duga! Možda bude i gore?!?! Tablica s pokazateljima je u prilogu, pa ako ima netko još neki zaključak, slobodno komentirajte! Moj „pobjednički“ portfelj za 2008. na isteku prvih 50 dana pokazuje se kao looserski. U usporedbi s ostalim natjecateljima Cartmannove igre u Ligi prvaka uvjerljivo i konstantno držim posljednje mjesto, a od ukupno 182 natjecatelja zasjeo sam na 165. mjesto i ne mrdam iz posljednjih 10% rangiranih natjecatelja. Zanimljivo je da su svi natjecatelji u minusu i da nitko nije ostvario minus manji od 8%, dok je samo 20 natjecatelja imalo lošiji rezultat od Crobexa.

Gledajući Crobex, niti njega nisam pobijedio. Crobex je u ovoj godini izgubio 23.75% dok je moj portfelj od 10 dionica izgubio 23.84%, što bi se moglo smatrati podjednako lošim rezultatom.

Od 4 ostala portfelja s dionicama iz Crobexa kreirana na osnovi uspjeha različitih pokazatelja, 3 su ostvarila nešto bolje rezultate (pad oko 20%), dok je portfelj složen od dionica najvećih kompanija ostvario još lošiji rezultat (pad od 25%).

Iz navedenog se može zaključiti da su u padu tržišta najveće kompanije imale najveće padove cijena, a i da kod pada tržišta ulaganje u kompanije s boljim P/E ne daje bolji rezultat od ulaganja u kompanije s boljim P/BV niti od ulaganja u kompanije s većim godišnjim poboljšanjem rezultata.

Također mogu zaključiti da moj portfelj baziran na metodi projekcije rezultata ima previše ugrađenih očekivanja što tržište kažnjava u slučaju pada tržišta. Vidjet ćemo, godina je duga! Možda bude i gore?!?!

Tablica s pokazateljima je u prilogu, pa ako ima netko još neki zaključak, slobodno komentirajte!
Priloženi dokument (samo za registrirane korisnike)
File Type: xls portfelji_prinosi_19022008.xls (40,0 KB, otvoreno 486 puta)
]]> mich http://www.mojnovac.net/forumi/blog.php?b=48 Što hrvatski investitori mogu naučiti od lukovice tulipana? http://www.mojnovac.net/forumi/blog.php?b=47 Mon, 18 Feb 2008 11:18:17 GMT Zbrajajući gubitke u portfelju, ostah bez konstruktivne riječi. Al' mi kolega posla priču Ratke Jurković koja me oduševila:

Koliko košta lukovica tulipana? Čini vam se pomalo smiješnim uopće odgovoriti na takvo pitanje, ukoliko niste profesionalni vrtlar ili cvjećar. Međutim, jedna lukovica tulipana umalo je uzrokovala propast svjetske pomorsko-trgovinske sile starog svijeta – Nizozemske.

Ovih dana svjedoci smo vijesti o krizi koja pogađa ne samo svjetske burze nego i onu nama blisku, Zagrebačku burzu. Naslovi svjetskih i domaćih novina alarmantno upozoravaju – «Crni ponedjeljak se opet ponavlja», «Recesija globalnih dimenzija?» . Gubici se mjere u milijardama dolara, a analitičari s pravom nazivaju ovo još jednim mjehurom od sapunice očito iniciranim krizom drugorazrednih hipotekarnih zajmova u Americi.

Mjehuri od sapunice nisu nova pojava na tržištima, i iako možda mislite da je jedan od prvih takvih mjehura, koji je izazvao slom burze i globalnu recesiju, bila velika američka kriza 1929. godine, istina je daleko bolnija. Prvi mjehur od sapunice ili tzv. «bubble» dogodio se još u 17. stoljeću, točnije rečeno 1634. godine u Nizozemskoj i danas je poznat kao «manija za lukovicama i cvjetovima tulipana». Krizu izazvanu lukovicama tulipana opisao je 1841. godine u svojem djelu «Neobične popularne iluzije i ludilo gomile» («Extraordinary Popular Delusions and the Madness of Crowds») , engleski novinar Charles Mackay. Štivo je to koje bi svaki ozbiljan i mudar hrvatski investitor trebao pročitati i posjedovati u svojoj biblioteci.


Povijest uzgoja tulipana u Nizozemskoj

Sjeme tulipanskog ludila posijano je još 1559. godine, kada prema povijesnim zapisima, Conrad Guestner uvozi prve lukovice tulipana u Europu. Zemlja njihovog porijekla bila je Konstantinopol, ili današnja Turska, gdje je elita zemlje već duže vrijeme bila opčinjena ljepotom ovog cvijeta.

Nizozemska je krajem 16. i početkom 17. stoljeća doživjela svoj procvat. Resursi koji su se samo prije par godina prelijevali u ratovanje sa Španjolskom, sada su korišteni za novi ekonomski uzlet. Trgovina sa dalekim egzotičnim zemljama donosila je trgovcima samo jednim putovanjem zaradu od gotovo 400%. Nizozemci su se počeli bogatiti i kako bi pokazali svoje bogatstvo gradili su luksuzne palače koje su krasili vrtovi egzotičnog bilja.

U Nizozemskoj opčinjenost tulipanima započinje 1593. godine kada je Charles de L'Ecluse uspio uzgojiti prve primjerke otporne na hladniju klimu sjeverne Europe. Tulipan je postala prestižna biljka, gotovo luksuzno dobro kojoj su davana imena nizozemskih admirala i vojskovođa. Međutim, vrhunac opčinjenosti dogodio se pojavom rijetkog virusa zvanog «mozaik» koji nije uništavao biljku, nego naprotiv, davao različite preljeve laticama i stabljikama, povećavajući tako egzotičnost ovog cvijeta.


«Tulipanomanija» – nastanak tržišnog balona od sapunice

Povjesničari tvrde kako je manija započela već 1624. godine kada je amsterdamski cvjećar dobio ponudu od 3.000 tadašnjih guldena za jednu lukovicu, što je bila godišnja zarada prilično bogatih ljudi u tadašnjoj Nizozemskoj.

Opčinjenost Nizozemaca tulipanima dobro su iskoristili nizozemski trgovci. Imajući «dobar nos» za povećanu potražnju umjetno su je povećavali povlačenjem velikog broja lukovica tulipana sa tržišta. Tako su već ionako precijenjeni tulipani povećavali svoju vrijednost do stotinjak puta. Dodatno je vrijednosti pridonosila raznolikost boja uzrokovana virusom, i naravno jedinstvenost koja je proizlazila iz toga. Nizozemsku je zahvatilo pravo ludilo, i svi su se okrenuli trgovanju lukovicama tulipana. Apsurdna je činjenica da većina kupaca nije imala uopće namjeru zasaditi lukovice, nego zaraditi špekulirajući sa njihovom cijenom, po onom starom principu – «kupi jeftinije - prodaj skuplje».

Anali govore kako je samo jedna lukovica tulipana mogla vlasniku kupiti slijedeće proizvode: 1 krevet, 4 magarca, 8 svinja, 12 ovaca, 1 odijelo, 4 tone piva, 4 tone žita, 2 tone maslaca, 1 tonu sira i 1 srebrni vrč za vodu. U današnjim omjerima to bi iznosilo više od 300.000 kuna!

Još luđi primjer je osoba koja je za jednu lukovicu prodala svoje ogromno imanje, a nije bilo neuobičajeno plaćati jednu lukovicu nevjerojatnih pola milijuna kuna. Jedan je pijani mornar zabunom u gostionici ogulio vlasnikovu lukovicu tulipana i pojeo je misleći da je obični luk. Taj čin odveo ga je u zatvor na gotovo pola godine. Ludilo kupovine lukovica zahvatilo je kako bogate tako i srednju klasu koji su prodavali sve što su imali samo da bi se dočepali lukovica tulipana. Uz to, 1636. godine omogućeno im je kupovanje opcijskih ugovora po nižoj cijeni što je još više doprinijelo ulasku «malih ulagača» na tržište tulipana. Takvi ugovori omogućavali su vlasnicima stostruko uvećanje zarade u vrlo kratkom roku.


Recesija izazvana tulipanima

Investicijsko ludilo potrajalo je do 1637. godine, kada se nekolicina mudrih investitora odlučila na prodaju i realizaciju svojih profita. Razlog tome je bila zabrinutost države koja je započela regulirati ovu tržišnu maniju. Nastao je domino efekt koji je doveo do iznenadnog pada dionica. Ljudi su bjesomučno prodavali lukovice ili opcije na lukovice bez obzira na gubitak. Ugovorne obaveze se nisu poštivale i naciju, osviještenu činjenicom da su izgubili sve zbog obične lukovice, zahvatila je panika. Umiješala se i država, koja je i prije upozoravala kako su cijene lukovica nerealne i neće dugo potrajati. Ponudila je isplatu 10% ugovorene cijene, međutim, to je dovelo do još većeg očaja, i lukovice su se mogle kupiti za svega par kuna.

Nizozemska privreda zapala je u recesiju, koja je pogodila čak i one koji su se izvukli na vrijeme. Lekcija naučena tada dugo je pratila nizozemske ulagače, međutim, želja za brzim bogaćenjem očito djeluje kao eliksir zaborava i već 1680-tih godina ponavlja se kriza na amsterdamskoj buzi vrijednosnica.

Iz ove priče moguće je naučiti mnogo toga. Prije svega je to povijesna lekcija o ljudskoj pohlepi koja se ponavlja već stoljećima, te o mentalitetu krda i tzv. «groupthinku» koji zasljepljuje investitore u vjerovanju kako je ekstreman rast normalna investicijska pojava. Zasljepljenost je odlika kako investitora tako i kompanija koje uljuljkane u uspješnost budućih projekata, emitiraju nove dionice «kapom i šakom». Međutim, kognitivna znanost je već u mnogo primjera pokazala kako se vrijednosti svega, pa i prinosa na dionice, s vremenom uprosječuju, te kako je za realnu sliku njihovog rasta potrebno vršiti analize pedeset pa i sto godina unatrag.

Warren Buffet nije ulagao u balon izazvan dionicama internetskih kompanija, jer je naučio lekciju iz davnih 1920-tih godina i balona koji je tada izazvao izum radija. Američki financijer i savjetnik američkih predsjednika Wilsona i Roosevelta, Bernard Baruch , uspio se je na vrijeme izvući iz krize 1929. godine zahvaljujući znanjima o investicijskoj psihologiji iz knjige gore navedenog Charlesa Mackaya.

Ako ništa drugo, onda nas jedna mala cvjetna lukovica može naučiti onoj staroj engleskoj poslovici «Stop and smell the roses!» ili kako bi se to kod nas nogometnim žargonom reklo «Stani na loptu i razmisli!»

http://www.posao.hr/articles_all.php?ID=156 ]]> mich http://www.mojnovac.net/forumi/blog.php?b=47 Predatori http://www.mojnovac.net/forumi/blog.php?b=46 Wed, 13 Feb 2008 14:35:15 GMT u jednom vrtu među cvijećem: - Likvidiraj naše udjele u otvorenim fondovima. - Sve? - Da. Hanfa nam je odobrila ulaganje u dionička društva u RH, i moramo promijeniti dosadašnje strategije. Trenutno stanje na svjetskom tržištu ide u nam u prilog, stranci su nepovjerljivi, a dodatni pad dionica mogla bi potaknuti rasprodaja od strane otvorenih fondova koju će prouzročiti naš zahtjev za kešom. - Znači idemo dolje! - Da, ne pokazuj naloge za kupnju dok god nema interesa stranih investitora. Ovo je jedinstvena situacija, moramo to iskoristiti. Usuglašen je stav s ostalima. Era otvorenih investicijskih fondova je završena. Njihove ruke postale su nesigurne, a dosad su glasile kao najčvršće. Dolaze novi predatori koji moraju pobijediti inflaciju. A smiju ulagati samo u određeen dionice. A trenutno na burzi baš i ne vlada idila. Iskrcavaju se sve likvidne dionice. Sve što se može prodati u većim količinama prodaje se, i cijena opada svakim danom sve niže. Koliko čujem od kolega koji imaju margin, dobili su pozive, i ne znaju više kako da nadoknade rupe u portfelju, a da im dionice ne počnu automatski prodavati. Dioničke košarice za koje su izdani certifikati također sadrže najlikvidnije dionice, a stranci povlače investicije iz regije, jer Kosovo ovih dana planira proglasiti neovisnost… Najlikvidnije dionice padaju najbrže. Pri tom postaju dobra prilika za kupnju koju vrebaju mirovinci. Prividno izgleda da je bolje biti u nelikvidnim dionicama. No, uz tolike prilike za kupnju likvidnih dionica (s dobrim fundamentima) tko će uopće kupovati nelikvidne dionice? Njihov oporavak zaista je neizvjestan. u jednom vrtu među cvijećem:

- Likvidiraj naše udjele u otvorenim fondovima.
- Sve?
- Da. Hanfa nam je odobrila ulaganje u dionička društva u RH, i moramo promijeniti dosadašnje strategije. Trenutno stanje na svjetskom tržištu ide u nam u prilog, stranci su nepovjerljivi, a dodatni pad dionica mogla bi potaknuti rasprodaja od strane otvorenih fondova koju će prouzročiti naš zahtjev za kešom.
- Znači idemo dolje!
- Da, ne pokazuj naloge za kupnju dok god nema interesa stranih investitora. Ovo je jedinstvena situacija, moramo to iskoristiti. Usuglašen je stav s ostalima.


Era otvorenih investicijskih fondova je završena. Njihove ruke postale su nesigurne, a dosad su glasile kao najčvršće. Dolaze novi predatori koji moraju pobijediti inflaciju. A smiju ulagati samo u određeen dionice.

A trenutno na burzi baš i ne vlada idila. Iskrcavaju se sve likvidne dionice. Sve što se može prodati u većim količinama prodaje se, i cijena opada svakim danom sve niže. Koliko čujem od kolega koji imaju margin, dobili su pozive, i ne znaju više kako da nadoknade rupe u portfelju, a da im dionice ne počnu automatski prodavati. Dioničke košarice za koje su izdani certifikati također sadrže najlikvidnije dionice, a stranci povlače investicije iz regije, jer Kosovo ovih dana planira proglasiti neovisnost…

Najlikvidnije dionice padaju najbrže. Pri tom postaju dobra prilika za kupnju koju vrebaju mirovinci. Prividno izgleda da je bolje biti u nelikvidnim dionicama. No, uz tolike prilike za kupnju likvidnih dionica (s dobrim fundamentima) tko će uopće kupovati nelikvidne dionice? Njihov oporavak zaista je neizvjestan. ]]> mich http://www.mojnovac.net/forumi/blog.php?b=46 Špekulanti i investitori http://www.mojnovac.net/forumi/blog.php?b=45 Tue, 12 Feb 2008 14:42:40 GMT Benjamin Graham, najveći mozak investiranja u svojoj knjizi Inteligentni investitor opisuje tržište kapitala i njegove prednosti i mane, te zamke koje tržištu kapitala čekaju malog investitora. On opisuje i tehnike investiranja i preporuča određene tehnike koje se baziraju na dugoročnom rastu dobrih dionica.

Graham zaključuje sljedeće: Upoznaj sebe i svoje mogućnosti – odluči se da li si defenzivni investitor ili aktivni investitor i primjenjuj tehnike investiranja koje su karakteristične tvoj tip investiranja.

Za defenzivne investitore postoji nekoliko jednostavnih pravila koje ne smiju kršiti - a jedno je najvažnije – zaštititi se od prevelikih očekivanja ne kupujući (pre)skupe dionice.

Aktivni investitori mogu prekršiti pravila ulaganja za defenzivne investitore, no moraju znati koja su to pravila, da su ih prekršili i zbog čega. A da bi to znali, moraju zasući rukave i skupiti informacije i pretvoriti ih u brojke.

U Hrvatskoj velika većina burzovnih igrača misli da mogu biti aktivni investitori i da je defenzivna tehnika investiranja dosadna i da se odabirom takvog načina investiranja propušta velika zarada koja se može ostvariti. No zapravo mnogi ne poznaju sami sebe.

Izuzev nekolicine pravih investitora, ostali igrači u Hrvatskoj uključujući i upravitelje fondovima su špekulanti.

Špekulanti moraju postojati – bez njih burza ne bi ni dala investitorima priliku za zaradu.

Tko bi kupovao precijenjene dionice (ili ispravno vrednovane dionice) od investitora koji su ih kupili po podcijenjenim vrijednostima da nema špekulanata?

Tko bi prejeftino prodavao dionice da nema špekulanata?

A tko ne želi kupovati dionice kada su one stvarno jeftine misleći da će sutra postojati bolja prilika odnosno da će sutra cijena biti još niža?
Tko ne želi prodati dionice kada su one stvarno preskupe misleći da će sutra biti još skuplje i da će prodajom po ovoj cijeni izgubiti dobru priliku za još veću zaradu. Sve su to špekulanti. Oni su pohlepni, oni nemaju vlastitu ideju.

Od investitora ih razlikuje jedna stvar – oni ne znaju procijeniti stvarnu vrijednost onoga što imaju. Stvarna vrijednost ih niti ne zanima. Zanima ih samo razlika u prodajnoj i nabavnoj vrijednosti. Za njih su dionice tickeri, a ne udjeli. Svejedno im je da li je INDG ili INGR…. Njih ne zanima budućnost firme, njih zanima samo budućnost cijene dionice.

A tako je i lakše. Uleti u jedan jureći vlak i iskoči s zaradom,i uskoči u drugi vlak… Zašto bi učili, radili ili procjenjivali vrijednost kompanije? Procijeniš li dobro trenutak dovoljno je da ostvariš uspjeh.


Mo'š si mislit. :cool: ]]> mich http://www.mojnovac.net/forumi/blog.php?b=45 15. travnja http://www.mojnovac.net/forumi/blog.php?b=44 Fri, 08 Feb 2008 11:43:42 GMT Utorak. 15. travnja 2008. Točno je 19 sati. Vi slušate Dnevnik Hrvatskog radija. Urednik i voditelj je Jelena Buljan. Poštovani slušatelji, dobro vam večer. Nakon jučerašnjeg crnog ponedjeljka na Zagrebačkoj burzi, uslijedio je još gori utorak. Samo je blokada na većini dionica, spriječila još veći pad Crobex-a. Zagrebačku burzu je zapljusnulo preko 5 i pol milijuna dionica HT-a i 700 tisuća dionica INE od fonda HB-a, što se kao domino efekt odrazilo i na cijenu svih ostalih dionica. Na strani kupnje, gotovo da više i nema naloga, pa je teško bilo što prodati po nekoj razumnoj cijeni. Burzovni analitičar Hrvoje Stojić iz HAAB-a, smatra da bi takva situacija mogla potrajati cijeli tjedan, a da već početkom slijedećeg tjedna možemo očekivati smirivanje i lagani rast indeksa. Iz Fonda HB poručuju da nema mjesta panici i da će svi branitelji biti isplaćeni sukladno svojim udjelima u Fondu po tržišnoj cijeni udjela. Braniteljske udruge zatražile su hitni prijem kod ministrice Jadranke Kosor, koja ih je obmanula, tvrdeći još prošle jeseni da njihovi udjeli vrijede 900 kuna, dok je danas očigledno da takve najave nisu imale nikakve veze sa stvarnim stanjem. Ministar Damir Polančec u obraćanju medijima je izjavio da Hrvatska Vlada nema nikakve instrumente, kojim bi mogla značajnije djelovati na tržištu kapitala, naglasivši da se dioničarstvo svugdje u svijetu smatra rizičnim i podložnim velikim fluktuacijama cijena. Financijski analitičari smatraju da se poklopio splet nesretnih okolnosti, kako na domaćem, tako i na svjetskim tržištima kapitala, naglašavajući da je ovo svakako povoljno vrijeme za kupnju uz nužan oprez, jer se dno još ne nazire... U nastavku Dnevnika slijede vijesti iz kulture... Utorak. 15. travnja 2008. Točno je 19 sati. Vi slušate Dnevnik Hrvatskog radija. Urednik i voditelj je Jelena Buljan.
Poštovani slušatelji, dobro vam večer.
Nakon jučerašnjeg crnog ponedjeljka na Zagrebačkoj burzi, uslijedio je još gori utorak. Samo je blokada na većini dionica, spriječila još veći pad Crobex-a.
Zagrebačku burzu je zapljusnulo preko 5 i pol milijuna dionica HT-a i 700 tisuća dionica INE od fonda HB-a, što se kao domino efekt odrazilo i na cijenu svih ostalih dionica.
Na strani kupnje, gotovo da više i nema naloga, pa je teško bilo što prodati po nekoj razumnoj cijeni.
Burzovni analitičar Hrvoje Stojić iz HAAB-a, smatra da bi takva situacija mogla potrajati cijeli tjedan, a da već početkom slijedećeg tjedna možemo očekivati smirivanje i lagani rast indeksa.
Iz Fonda HB poručuju da nema mjesta panici i da će svi branitelji biti isplaćeni sukladno svojim udjelima u Fondu po tržišnoj cijeni udjela.
Braniteljske udruge zatražile su hitni prijem kod ministrice Jadranke Kosor, koja ih je obmanula, tvrdeći još prošle jeseni da njihovi udjeli vrijede 900 kuna, dok je danas očigledno da takve najave nisu imale nikakve veze sa stvarnim stanjem.
Ministar Damir Polančec u obraćanju medijima je izjavio da Hrvatska Vlada nema nikakve instrumente, kojim bi mogla značajnije djelovati na tržištu kapitala, naglasivši da se dioničarstvo svugdje u svijetu smatra rizičnim i podložnim velikim fluktuacijama cijena.
Financijski analitičari smatraju da se poklopio splet nesretnih okolnosti, kako na domaćem, tako i na svjetskim tržištima kapitala, naglašavajući da je ovo svakako povoljno vrijeme za kupnju uz nužan oprez, jer se dno još ne nazire...
U nastavku Dnevnika slijede vijesti iz kulture... ]]> megdan http://www.mojnovac.net/forumi/blog.php?b=44 Oportunitetni trošak http://www.mojnovac.net/forumi/blog.php?b=43 Sat, 02 Feb 2008 12:34:27 GMT Od javne ponude dionica HT-a je prošlo nekoliko mjeseci i bura u medijima se stišala. Od lokalnih tiskovina, pa do televizije, svi pričaju o nekoj zaradi i ostvarenom dobitku. Barem meni nije poznat medij, koji je govorio o gubitku. Čak ni oni spacijalizirani, kao što su poslovni dnevnik, lider ili business.hr. Niti jedan članak, čak niti jedna rečenica ne spominje gubitak, iako je većina investitora zapravo ostvarila gubitak, makar im prividno izgleda da su u plusu, jer cijena na burzi nije nikad padala ispod početne, a i svi pričaju o većoj ili nešto manjoj dobiti, ovisno o tome kad se netko odlučio za prodaju. Novinari u dnevnim tiskovinama i nisu stručnjaci za financije i ne treba im zamjeriti. Oni rezoniraju otprilike ovako: dionica je kupljena po 265 kn, cijena na burzi je 320 kn, a bila je i veća, znači ostvaren je dobitak – ljudi su zaradili. Svako drugačije razmišljanje, njima bi bilo u sferi znanstvene fantastike. Polančec se valjda kuži u financije, ali on sigurno neće spominjati gubitak. On je prije svega političar i prioritet mu je zbrajanje glasova. Ni njemu ne treba zamjeriti. Ali što je sa stručnim publikacijama, zašto nitko nije spomenuo niti jednim slovom gubitak. Možda nisu neovisni ili je njihova stručnost upitna. U slobodnom razgovoru, već mi je nekoliko ljudi, onako sramežljivo reklo da na IPO HT-a i *nisu ostvarili neki dobitak*. Pa počnu pričati koje su sve različite mogućnosti bile za ulaganje... Ne znaju se baš stručno izraziti, ali kuže da tu nešto nije u redu. A tko god poznaje financijsku terminologiju, može se izraziti sa samo dvije riječi – *oportunitetni trošak*. Postoje brojni načini na koje su ljudi sudjelovali u javnoj ponudi, a ja ću izdvojiti tri najčešća: 1. Imali ste keš 2. Digli ste kredit 3. Prodali ste neke druge dionice da bi upisali HT. Moguće je i da postoje ljudi koji su posudili novac, da bi upisali HT, ali vjerujem da je takvih zanemarivo malo i zato i neću spominjati takve opcije. Ako se nalazite u *prvoj skupini*, računica je jednostavna. Uložili ste 38.000 kn, a sada imate 41.500 – 44.500 kn, ovisno o tome kad ste prodali HT ili ga još uvijek imate u portfelju. Da ste tih 38.000 kn uložili u neku dionicu građevinskog ili brodarskog sektora ili u neku od todorićevih dionica, danas bi posjedovali znatno više. Za primjer, dionica ATPL bi vam u navedenom razdoblju omogućila da sada imate svotu od 47.000 – 65.000 kn, ovisno o tome kad bi je prodali ili je imate još u portfelju. Namjerno spominjem ATPL, radi njene velike likvidnosti, iako ima i drugih, još drastičnijih primjera. Razlika koja se stvorila u iznosu od 5.500 – 20.500 kn se zove oportunitetni trošak. Ako se nalazite u *drugoj skupini*, onda možete i stvarno, fizički zbrojiti gubitak. Podravska banka je davala kredit za kupnju dionica HT-a, na rok od četiri godine uz poček od 12 mjeseci. Ako danas odlučite zatvoriti taj kredit, vi ste banci dužni, uključujući sve naknade, približno 45.000 kn. Morate dakle, prodati sve vaše 63 dionice HT-a i još nadodati 3.500 kn da bi zatvorili kredit. Čak i kad bi mogli već sada pribrojiti još 6 besplatnih dionica koje ćete dobiti tek na jesen, opet ste u debelom minusu. U *trećoj* se *skupini* nalaze oni koji su jedini ostvarili dobitak, ali i oni koji su napravili najveće gubitke. Ovisno o tome, koje ste dionice prodali da bi sudjelovali u javnoj ponudi dionica HT-a. Ako ste prodali ATPL, da bi kupili HT, vi ste izgubili 4-5 dionica ATPL. Jedino oni investitori, koji su prodali manje likvidne dionice, npr. SLDM, da bi sudjelovali u javnoj ponudi HT-a, mogu se pohvaliti ostvarenim dobitkom. A takvih je zasigurno vrlo malo i ako ih ima na ovom forumu, ja im od srca čestitam. Na kraju svega, zašto su svi pričali svo ovo vrijeme o dobitku na dionicama HT-a, kad su zbilja rijetki pojedinci ostvarili stvarni dobitak. Je li u pitanju krhko znanje investitorske populacije u Hrvata, a oni koji o tome nešto znaju mudro šute, bojeći se da ne bi bili shvaćeni ili jednostavno, ne žele dijeliti znanje s drugima. Tko bi to znao? Od javne ponude dionica HT-a je prošlo nekoliko mjeseci i bura u medijima se stišala. Od lokalnih tiskovina, pa do televizije, svi pričaju o nekoj zaradi i ostvarenom dobitku.
Barem meni nije poznat medij, koji je govorio o gubitku. Čak ni oni spacijalizirani, kao što su poslovni dnevnik, lider ili business.hr. Niti jedan članak, čak niti jedna rečenica ne spominje gubitak, iako je većina investitora zapravo ostvarila gubitak, makar im prividno izgleda da su u plusu, jer cijena na burzi nije nikad padala ispod početne, a i svi pričaju o većoj ili nešto manjoj dobiti, ovisno o tome kad se netko odlučio za prodaju.
Novinari u dnevnim tiskovinama i nisu stručnjaci za financije i ne treba im zamjeriti. Oni rezoniraju otprilike ovako: dionica je kupljena po 265 kn, cijena na burzi je 320 kn, a bila je i veća, znači ostvaren je dobitak – ljudi su zaradili.
Svako drugačije razmišljanje, njima bi bilo u sferi znanstvene fantastike. Polančec se valjda kuži u financije, ali on sigurno neće spominjati gubitak. On je prije svega političar i prioritet mu je zbrajanje glasova. Ni njemu ne treba zamjeriti.
Ali što je sa stručnim publikacijama, zašto nitko nije spomenuo niti jednim slovom gubitak. Možda nisu neovisni ili je njihova stručnost upitna.
U slobodnom razgovoru, već mi je nekoliko ljudi, onako sramežljivo reklo da na IPO HT-a i nisu ostvarili neki dobitak. Pa počnu pričati koje su sve različite mogućnosti bile za ulaganje...
Ne znaju se baš stručno izraziti, ali kuže da tu nešto nije u redu. A tko god poznaje financijsku terminologiju, može se izraziti sa samo dvije riječi – oportunitetni trošak.
Postoje brojni načini na koje su ljudi sudjelovali u javnoj ponudi, a ja ću izdvojiti tri najčešća:
1. Imali ste keš
2. Digli ste kredit
3. Prodali ste neke druge dionice da bi upisali HT.
Moguće je i da postoje ljudi koji su posudili novac, da bi upisali HT, ali vjerujem da je takvih zanemarivo malo i zato i neću spominjati takve opcije.
Ako se nalazite u prvoj skupini, računica je jednostavna. Uložili ste 38.000 kn, a sada imate 41.500 – 44.500 kn, ovisno o tome kad ste prodali HT ili ga još uvijek imate u portfelju.
Da ste tih 38.000 kn uložili u neku dionicu građevinskog ili brodarskog sektora ili u neku od todorićevih dionica, danas bi posjedovali znatno više. Za primjer, dionica ATPL bi vam u navedenom razdoblju omogućila da sada imate svotu od 47.000 – 65.000 kn, ovisno o tome kad bi je prodali ili je imate još u portfelju.
Namjerno spominjem ATPL, radi njene velike likvidnosti, iako ima i drugih, još drastičnijih primjera. Razlika koja se stvorila u iznosu od 5.500 – 20.500 kn se zove oportunitetni trošak.
Ako se nalazite u drugoj skupini, onda možete i stvarno, fizički zbrojiti gubitak. Podravska banka je davala kredit za kupnju dionica HT-a, na rok od četiri godine uz poček od 12 mjeseci.
Ako danas odlučite zatvoriti taj kredit, vi ste banci dužni, uključujući sve naknade, približno 45.000 kn.
Morate dakle, prodati sve vaše 63 dionice HT-a i još nadodati 3.500 kn da bi zatvorili kredit.
Čak i kad bi mogli već sada pribrojiti još 6 besplatnih dionica koje ćete dobiti tek na jesen, opet ste u debelom minusu.
U trećoj se skupini nalaze oni koji su jedini ostvarili dobitak, ali i oni koji su napravili najveće gubitke. Ovisno o tome, koje ste dionice prodali da bi sudjelovali u javnoj ponudi dionica HT-a.
Ako ste prodali ATPL, da bi kupili HT, vi ste izgubili 4-5 dionica ATPL. Jedino oni investitori, koji su prodali manje likvidne dionice, npr. SLDM, da bi sudjelovali u javnoj ponudi HT-a, mogu se pohvaliti ostvarenim dobitkom. A takvih je zasigurno vrlo malo i ako ih ima na ovom forumu, ja im od srca čestitam.
Na kraju svega, zašto su svi pričali svo ovo vrijeme o dobitku na dionicama HT-a, kad su zbilja rijetki pojedinci ostvarili stvarni dobitak. Je li u pitanju krhko znanje investitorske populacije u Hrvata, a oni koji o tome nešto znaju mudro šute, bojeći se da ne bi bili shvaćeni ili jednostavno, ne žele dijeliti znanje s drugima. Tko bi to znao? ]]> megdan http://www.mojnovac.net/forumi/blog.php?b=43 Soparnik http://www.mojnovac.net/forumi/blog.php?b=42 Wed, 30 Jan 2008 12:30:26 GMT Dođi na soparnik danas popodne u Poljičku republiku – bila je nepročitana SMS poruka ujutro kad sam se probudio. Znam da je i u Poljičku republiku stigao brzi internet i da se zahvaljujući njemu naglo povećao broj investitora i da će me piliti čitavu večer, ali poziv na soparnik jednostavno se ne odbija. Poljica, Tugare, Srinjine i sam centar Gata čine nekad slavnu Poljičku republiku. Prebivalište gusara, nešto kasnije i hajduka i njihovih jataka. Nisam siguran dokle sežu granice republike, mislim da su Kučiće rubno područje, ali neki govore da se republika proteže sve do ušća Cetine u Omišu. Poljička republika ima svoj Statut, svoj Zakon i svog Kneza. Mislim da je sada knez Kuvačić na vlasti, iako nisam siguran, jer se knez bira često i ne može se dogoditi da netko bude knez osam godina, kao što je Mesić u Hrvatskoj. Da se ne bi osilio na vlasti. I Dubrovačka republika je imala takvu praksu. Soparnik je tradicionalno jelo Poljičke republike, koje se sprema isključivo na dobro ugrijanom kominu. Ne znam koje sve sastojke ima, ali znam da se mora probušiti na više mjesta da ne bi eksplodirao i razletio se po kominu. Uvijek me to fasciniralo kako nešto, što je dobro za jelo može jednostavno eksplodirati. Ne zagoriti, nego baš eksplodirati. Soparnik se ne može naći niti u jednom restoranu, jer ga je nemoguće podgrijati i utrapiti gostima sutradan. Zato se valjda vlasnicima restorana i ne isplati. - Dobra večer, dobri ljudi – rekao sam s vrata, iako nisam vidio tko je sve unutra, jer je komin bio pun dima. - Stigao si – prozbori domaćica, pruživši mi brašnjavu ruku i poljubi me onako diskretno u obraz. Dva puta, po običaju. Nije te bilo sto godina – kaže ona. Oprosti što je ovako zadimljeno, južina je danas pa vraća, a i drva su mi zelena, pa slabo goru. Ostavili su mi mjesto na vrhu stola, kao da sam baš ja, knez Poljičke republike. Znao sam što se sprema. - Pucajte odmah, kad soparnik bude gotov, ja više ne pričam, što ima nova? - Sladorana – graknuli su gotovo istovremeno. - Kakva sladorana, jebate – izletilo mi je, jer su me ovaj put zbilja iznenadili. Očekivao sam neka normalna pitanja. - Sladorana iz Županje, čoviče. - Pa šta je s njom, nisam gledao vijesti. - Ma kakve vijesti, koji ti je kurac. Dionica. Koliko vridi dionica? - Je li se vi to samnom šprdate? Otkud ja znam koliko vridi? Prvo mi ispljunite što imate. Izvadili su bilancu. Oči su mi suzile od dima, nisam bio siguran je li zadnji broj osam ili tri. Ipak, bila je to bilanca iz 2003. - Baš ste se dobro naoružali, imate bilancu staru pet godina, šta očekujete od mene? Koliko vidim na prvi pogled, firma posluje s gubitkom. - Istina, ali sitnim. A znaš li da je te godine i Viro bio totalni gubitaš, skoro pred stečajem, a vidi ga danas. Mrak. Svi se otimaju za njim. Fondovi, ovi, oni, svi imaju Viro u portfelju. - Ovako stvari stoje – ubacio se u priču Maćun, koji je dosad šutio. Maćun je veteran Domovinskog rata, mislim da mu je bilo tek 16 godina, kad se prijavio kao dragovoljac u postrojbu. Pred kraj rata je naletio na neku klackalicu, koju je postavio Tom Irac i otad nosi protezu. Ali ne bi to ni primjetili, stalno nekud hoda i na balote čak igra. - Ovi novopočeni invalidi domovinskog rata, kojima je naknadno utvrđen PTSP su redom dobili dionice Sladorane. Ima ih ko pljeve. Mogu se nabaviti po nominali, ako naletiš iz prve ruke, ali zaboravi, već je sve razgrabljeno, morat ćeš isprsiti najmanje 120 kuna, a neki su plaćali i po 150. - Daj Maćune, ne seri, života ti. Nisam nikad torbario iz druge ruke. Pa kakva su ovo došla vremena? - Ozbiljno ti govorim, govno jedno, ima jedan lik iz Hvidre koji ti može nabaviti toga koliko hoćeš. Uzima Starčevića po ugovoru: Ne zanima ga koliki je paket, niti se on u to razumi. Jebe ga se je li u paketu 50 ili 150 dionica. Tako ti stvari stoje, jesam li te ja ikad zajeba, reci pošteno? - Nisi nego trista puta. Prošlo lito si me posla u Šibenik da uzmem TLM od jednog starog, koji se jedva čeka riješit pošto-zašto po 50 kuna, a ono tamo stari ne da ni lipe ispod 100 kuna, a i paket mu je bio upola manji, nego što si ti reka. Sićaš li se? Dica su se rastrčala po kominu, soparnik je bio gotov. Priču smo prekinuli, tek bi ponekad između zalogaja netko nešto prozborio. Ostali smo do kasno u noć raglabati o toj jebenoj Sladorani. Težak je ovo kruh. Dođi na soparnik danas popodne u Poljičku republiku – bila je nepročitana SMS poruka ujutro kad sam se probudio. Znam da je i u Poljičku republiku stigao brzi internet i da se zahvaljujući njemu naglo povećao broj investitora i da će me piliti čitavu večer, ali poziv na soparnik jednostavno se ne odbija.
Poljica, Tugare, Srinjine i sam centar Gata čine nekad slavnu Poljičku republiku. Prebivalište gusara, nešto kasnije i hajduka i njihovih jataka. Nisam siguran dokle sežu granice republike, mislim da su Kučiće rubno područje, ali neki govore da se republika proteže sve do ušća Cetine u Omišu.
Poljička republika ima svoj Statut, svoj Zakon i svog Kneza. Mislim da je sada knez Kuvačić na vlasti, iako nisam siguran, jer se knez bira često i ne može se dogoditi da netko bude knez osam godina, kao što je Mesić u Hrvatskoj. Da se ne bi osilio na vlasti. I Dubrovačka republika je imala takvu praksu.
Soparnik je tradicionalno jelo Poljičke republike, koje se sprema isključivo na dobro ugrijanom kominu. Ne znam koje sve sastojke ima, ali znam da se mora probušiti na više mjesta da ne bi eksplodirao i razletio se po kominu. Uvijek me to fasciniralo kako nešto, što je dobro za jelo može jednostavno eksplodirati. Ne zagoriti, nego baš eksplodirati.
Soparnik se ne može naći niti u jednom restoranu, jer ga je nemoguće podgrijati i utrapiti gostima sutradan. Zato se valjda vlasnicima restorana i ne isplati.
- Dobra večer, dobri ljudi – rekao sam s vrata, iako nisam vidio tko je sve unutra, jer je komin bio pun dima.
- Stigao si – prozbori domaćica, pruživši mi brašnjavu ruku i poljubi me onako diskretno u obraz. Dva puta, po običaju. Nije te bilo sto godina – kaže ona. Oprosti što je ovako zadimljeno, južina je danas pa vraća, a i drva su mi zelena, pa slabo goru.
Ostavili su mi mjesto na vrhu stola, kao da sam baš ja, knez Poljičke republike. Znao sam što se sprema.
- Pucajte odmah, kad soparnik bude gotov, ja više ne pričam, što ima nova?
- Sladorana – graknuli su gotovo istovremeno.
- Kakva sladorana, jebate – izletilo mi je, jer su me ovaj put zbilja iznenadili. Očekivao sam neka normalna pitanja.
- Sladorana iz Županje, čoviče.
- Pa šta je s njom, nisam gledao vijesti.
- Ma kakve vijesti, koji ti je kurac. Dionica. Koliko vridi dionica?
- Je li se vi to samnom šprdate? Otkud ja znam koliko vridi? Prvo mi ispljunite što imate.
Izvadili su bilancu. Oči su mi suzile od dima, nisam bio siguran je li zadnji broj osam ili tri. Ipak, bila je to bilanca iz 2003.
- Baš ste se dobro naoružali, imate bilancu staru pet godina, šta očekujete od mene? Koliko vidim na prvi pogled, firma posluje s gubitkom.
- Istina, ali sitnim. A znaš li da je te godine i Viro bio totalni gubitaš, skoro pred stečajem, a vidi ga danas. Mrak. Svi se otimaju za njim. Fondovi, ovi, oni, svi imaju Viro u portfelju.
- Ovako stvari stoje – ubacio se u priču Maćun, koji je dosad šutio.
Maćun je veteran Domovinskog rata, mislim da mu je bilo tek 16 godina, kad se prijavio kao dragovoljac u postrojbu. Pred kraj rata je naletio na neku klackalicu, koju je postavio Tom Irac i otad nosi protezu. Ali ne bi to ni primjetili, stalno nekud hoda i na balote čak igra.
- Ovi novopočeni invalidi domovinskog rata, kojima je naknadno utvrđen PTSP su redom dobili dionice Sladorane. Ima ih ko pljeve. Mogu se nabaviti po nominali, ako naletiš iz prve ruke, ali zaboravi, već je sve razgrabljeno, morat ćeš isprsiti najmanje 120 kuna, a neki su plaćali i po 150.
- Daj Maćune, ne seri, života ti. Nisam nikad torbario iz druge ruke. Pa kakva su ovo došla vremena?
- Ozbiljno ti govorim, govno jedno, ima jedan lik iz Hvidre koji ti može nabaviti toga koliko hoćeš. Uzima Starčevića po ugovoru: Ne zanima ga koliki je paket, niti se on u to razumi. Jebe ga se je li u paketu 50 ili 150 dionica. Tako ti stvari stoje, jesam li te ja ikad zajeba, reci pošteno?
- Nisi nego trista puta. Prošlo lito si me posla u Šibenik da uzmem TLM od jednog starog, koji se jedva čeka riješit pošto-zašto po 50 kuna, a ono tamo stari ne da ni lipe ispod 100 kuna, a i paket mu je bio upola manji, nego što si ti reka. Sićaš li se?
Dica su se rastrčala po kominu, soparnik je bio gotov. Priču smo prekinuli, tek bi ponekad između zalogaja netko nešto prozborio. Ostali smo do kasno u noć raglabati o toj jebenoj Sladorani. Težak je ovo kruh. ]]> megdan http://www.mojnovac.net/forumi/blog.php?b=42 Indijanci http://www.mojnovac.net/forumi/blog.php?b=41 Tue, 29 Jan 2008 09:05:32 GMT Je li vam poznata ona legenda o bijelcima koji su od indijanaca kupili otok Manhatten za neke ogrlice i drugu bižuteriju, sve zajedno u vrijednosti 10-tak dolara. Ako ste studirali financije, sigurno ste čuli za nju, samo je pitanje koliko vam je poznata poanta priče. Pripremite financijske tablice, a ako ih nemate, obavezno ih nabavite, mogu vam poslužiti i na burzi. Pa ne možete se pouzdati samo u excel. Dakle otok Manhatten, površine 60 km četvornih, danas je samo središte New Yorka, a plaćen je za tričavih 10-tak tadašnjih dolara, prije nekih 400 godina. - Tko je u toj priči bolje prošao? Odgovor se nameće sam po sebi. Pa danas samo jedan četvorni metar na Manhattenu vrijedi na tisuće dolara. Budite oprezni u ovakvim izjavama. Financije kriju brojne tajne i znaju zadavati glavobolju i najvećim ekspertima. Da su indijanci imali mogućnost oročiti 10 dolara uz prosječnu kamatnu stopu od 5%, danas bi imali na računu toliko novca da bi mogli kupiti, ne samo čitav Manhatten, nego i čitav New York. Po tržišnoj cijeni, naravno. Financijske tablice u ruke i izračunajte koliko iznosi 10 dolara, oročeno na 400 godina uz kamatnu stopu 5%. Da vam pomognem, svota se mjeri u milijardama dolara. Ako su vam financijske tablice prekratke, ograničene na svega 30 godina i ne znate kako ih proširiti, računajte nešto jednostavnije. Važno je da se naučite dobro služiti financijskim tablicama, trebat će vam na burzi. Je li vam poznata ona legenda o bijelcima koji su od indijanaca kupili otok Manhatten za neke ogrlice i drugu bižuteriju, sve zajedno u vrijednosti 10-tak dolara.
Ako ste studirali financije, sigurno ste čuli za nju, samo je pitanje koliko vam je poznata poanta priče. Pripremite financijske tablice, a ako ih nemate, obavezno ih nabavite, mogu vam poslužiti i na burzi. Pa ne možete se pouzdati samo u excel.
Dakle otok Manhatten, površine 60 km četvornih, danas je samo središte New Yorka, a plaćen je za tričavih 10-tak tadašnjih dolara, prije nekih 400 godina.
- Tko je u toj priči bolje prošao?
Odgovor se nameće sam po sebi. Pa danas samo jedan četvorni metar na Manhattenu vrijedi na tisuće dolara. Budite oprezni u ovakvim izjavama. Financije kriju brojne tajne i znaju zadavati glavobolju i najvećim ekspertima.
Da su indijanci imali mogućnost oročiti 10 dolara uz prosječnu kamatnu stopu od 5%, danas bi imali na računu toliko novca da bi mogli kupiti, ne samo čitav Manhatten, nego i čitav New York. Po tržišnoj cijeni, naravno.
Financijske tablice u ruke i izračunajte koliko iznosi 10 dolara, oročeno na 400 godina uz kamatnu stopu 5%.
Da vam pomognem, svota se mjeri u milijardama dolara. Ako su vam financijske tablice prekratke, ograničene na svega 30 godina i ne znate kako ih proširiti, računajte nešto jednostavnije. Važno je da se naučite dobro služiti financijskim tablicama, trebat će vam na burzi. ]]> megdan http://www.mojnovac.net/forumi/blog.php?b=41 Izazov burze http://www.mojnovac.net/forumi/blog.php?b=40 Mon, 28 Jan 2008 15:18:23 GMT Ovog vikenda se okupilo društvo investitora na kavici. Započeli smo priču s rukometom, ali smo se vrlo brzo prebacili, a gdje drugo, nego na burzu. Društvo šaroliko, neki su tek počeli sa dionicama HT-a, a neki su već poprilično iskusni. Neke poznajem od ranije, a druge sam prvi put vidio. U takvim prigodama meni je najdraže slušati i povremeno postaviti neko pitanje. Ljudi su pričali isključivo o padu dionica, da li je vrijeme za ulazak ili treba još čekati, svi imaju neke svoje razloge za i protiv. - Kako se može zarađivati na padu dionica? - interesiralo me je. Odgovori su bili različiti, ali se uglavnom svodilo na mogućnost kupnje opcija, pa kad cijena još više padne, onda izrealiziraš opciju i nešto zaradiš. - Ali neki dan je glasnogovornik burze Kardum govorio da se i na padu zarađuje, a on sigurno nije mislio na opcije, jer ih na zagrebačkoj burzi i nema. Dakle, mene zanima kako se na našoj burzi može zaraditi na padu? Čulo se uglavnom srkanje kavice, jedan meni slabo poznati brko se nakašljao, onako duboko, kao da ga je baš sad gripa uhvatila, neki su piljili u mene, neki u pod, a Joso se okrenuo za nekom pituranom plavušom, kao da je ona baš ta koja zna odgovor. Totalna zbunjoza i muk, a ja čekam da mi netko nešto odgovori.. - Ja nemam pojma – hrabro je izjavio Zvone, čuo sam da se i na padu zarađiva, ali ja nemam ideju kako. - Šteta, a ja sam mislio da ste vi neki ozbiljni investitori i da znate odgovor na tako jednostavno pitanje. A znate li vi, iskusni forumaši, kako zaraditi na padu? Ja još uvijek nisam dobio odgovor. Ovog vikenda se okupilo društvo investitora na kavici. Započeli smo priču s rukometom, ali smo se vrlo brzo prebacili, a gdje drugo, nego na burzu.
Društvo šaroliko, neki su tek počeli sa dionicama HT-a, a neki su već poprilično iskusni. Neke poznajem od ranije, a druge sam prvi put vidio.
U takvim prigodama meni je najdraže slušati i povremeno postaviti neko pitanje.
Ljudi su pričali isključivo o padu dionica, da li je vrijeme za ulazak ili treba još čekati, svi imaju neke svoje razloge za i protiv.
- Kako se može zarađivati na padu dionica? - interesiralo me je.
Odgovori su bili različiti, ali se uglavnom svodilo na mogućnost kupnje opcija, pa kad cijena još više padne, onda izrealiziraš opciju i nešto zaradiš.
- Ali neki dan je glasnogovornik burze Kardum govorio da se i na padu zarađuje, a on sigurno nije mislio na opcije, jer ih na zagrebačkoj burzi i nema. Dakle, mene zanima kako se na našoj burzi može zaraditi na padu?
Čulo se uglavnom srkanje kavice, jedan meni slabo poznati brko se nakašljao, onako duboko, kao da ga je baš sad gripa uhvatila, neki su piljili u mene, neki u pod, a Joso se okrenuo za nekom pituranom plavušom, kao da je ona baš ta koja zna odgovor.
Totalna zbunjoza i muk, a ja čekam da mi netko nešto odgovori..
- Ja nemam pojma – hrabro je izjavio Zvone, čuo sam da se i na padu zarađiva, ali ja nemam ideju kako.
- Šteta, a ja sam mislio da ste vi neki ozbiljni investitori i da znate odgovor na tako jednostavno pitanje.
A znate li vi, iskusni forumaši, kako zaraditi na padu? Ja još uvijek nisam dobio odgovor. ]]> megdan http://www.mojnovac.net/forumi/blog.php?b=40 Rast i pad - uzroci i posljedice http://www.mojnovac.net/forumi/blog.php?b=39 Fri, 25 Jan 2008 11:49:12 GMT Kakva je veza između burze i gospodarstva? O da, da! Neki tvrde da - ne postoji korelacija između ova dva pojma, dovoljno je imati instinkt za dionicu. Trebalo bi ih odmah strpati u ludnicu. Velika veza definitivno postoji. Burzovni ulagači često unaprijed procjenjuju kretanje gospodarstva i prema tome kreiraju ponudu i potražnju, odnosno cijene na burzi. Zato kada se gleda u prošlost, u slučaju ispravnog predviđanja pad na burzi uvijek uslijedi prije pada gospodarstva, a rast na burzi prethodi rastu gospodarstva. U slučaju neispravnog predviđanja kretanja gospodarstva, burze mogu imati kratkotrajne nerealne rastove i padove koji iz budućnosti izgledaju kao lijepe prilike za kupnju dionica. Prava veza nalazi se u fundamentima pojedinih kompanija koji ovise o cjelokupnom stanju u gospodarstvu. S obzirom da je moj stil ulaganja temeljen na procjeni budućih fundamenata, prvenstveno dobiti kompanija, pa i osnovnu vezu sa cijenama na burzi gledam kroz buduće dobiti i fundamente. *Rast* :thumbsup: Kada gospodarstvo raste, zapravo postoji prevelika potražnja za produktima gospodarstva. Stoga i kompanije mogu ostvarivati veće dobiti. Ako meneđment procijeni da će u budućnosti rast biti nastavljen, poduzima radnje da još više poveća dobit, odnosno da stvori uvjete za još veću proizvodnju, pa zapošljava nove ljude, kupuje nove strojeve, otvara nove pogone, preuzima druge kompanije. Da bi to ostvario zadužuje se u bankama i na tržištu kapitala (IPO, SPO, obveznice). Banke također kada gospodarstvo raste, uzimaju za jamstvo buduća predviđanja zarada, vrijednost imovine, ili vrijednost dionica na tržištu. Kako je potražnja za kreditima velika kamatne stope mogu rasti. Uz konkurenciju u bankarskom sektoru još jedino intervencija središnje banke na smanjenje osnovne kamatne stope i restrikcije mogu smanjivati pretjerane plasmane novca. *Pad* :thumbsdow Kada gospodarstvo pada, zapravo postoji prevelika ponuda u odnosu na potražnju za produktima gospodarstva. Pad je jednostavna posljedica rasta gospodarstva i pogrešne procjene da će se rast nastaviti istim ili još većim stopama nego što je raslo do sada. Stoga je proizvodnja pretjerano povećana, a potražnja je zakazala. Poduzeća zapravo imaju prevelike pogone, previše zaposlenih i ne isplati im se kupovati sirovine da bi proizvodima punili zalihe. Stoga otpuštaju ljude i gase pogone, čime se kupovna moć stanovništva još smanjuje a time se dodatno smanjuje i potražnja koja je uzrok otpuštanjima… i tako produbljuje pad. S obzirom da je dobit kompanija manja od očekivane, ili čak postaje gubitak, kompanija sve teže vraća dugove bankama i moguće je da dođe u veće financijske probleme i stečaj. Banke, tada plijene imovinu poduzeća koja je znatno manja od procijenjene u trenutku davanja kredita (rast), pa dolazi do financijske krize. Kako na tržištu vlada pesimizam, i meneđment se bori s dugovima, naravno niti ne razmišlja o daljnjim zaduživanjima, pa i potražnja za novcem pada. Početak pada najčešće se može detektirati povećanom inflacijom, kada se sve što se proizvodi i prodaje, pa se mogu podizati cijene i ostvarivati veća dobit. Dobar indikator početka krize može biti i porast osnovnih kamatnih stopa, kojim središnje banke pokušavaju smanjiti potražnju za novcem. *Burzovna reakcija* :eek: Burza reagira na osnovu ukupnog percipiranja budućih kretanja gospodarstva. Ona reagira neselektivno, pa je moguće da usprkos krizi u samo dijelu gospodarstva korigiraju cijene svih sektora. Prve padaju dionice koje imaju veću likvidnost i koje imaju veću tržišnu kapitalizaciju, a pad ostalih (sekundarnih) dionica uslijedi tek naknadno i u slučaju opravdane reakcije može biti intenzivniji od pada blue chip dionica. U slučaju kratkoročnog pada moguće je da te dionice budu i pošteđene korekcije cijene. Općenito prezadužene kompanije u slučaju pada mogu očekivati veće gubitke. Moguće je da padnu cijene dionica u čije je cijene već ugrađena pretpostavka ostvarivanja većih budućih dobiti kao i cijena dionica u čije cijene nije ugrađeno očekivanje većeg rasta ili je čak ugrađeno očekivanje pada budućih zarada. Investitor u takvoj situaciji mora znati odabrati žito od kukolja i odabrati pravu stvar: kompanije tradicionalne proizvodnje, dokazanog meneđmenta, s niskom zaduženošću i velikom mogućnošću stvaranja gotovog novca, a metodom protekcije izbaciti iz fokusa dionice u čije su cijene ugrađena visoka očekivanja. Kakva je veza između burze i gospodarstva?

O da, da! Neki tvrde da - ne postoji korelacija između ova dva pojma, dovoljno je imati instinkt za dionicu. Trebalo bi ih odmah strpati u ludnicu.

Velika veza definitivno postoji. Burzovni ulagači često unaprijed procjenjuju kretanje gospodarstva i prema tome kreiraju ponudu i potražnju, odnosno cijene na burzi. Zato kada se gleda u prošlost, u slučaju ispravnog predviđanja pad na burzi uvijek uslijedi prije pada gospodarstva, a rast na burzi prethodi rastu gospodarstva. U slučaju neispravnog predviđanja kretanja gospodarstva, burze mogu imati kratkotrajne nerealne rastove i padove koji iz budućnosti izgledaju kao lijepe prilike za kupnju dionica.

Prava veza nalazi se u fundamentima pojedinih kompanija koji ovise o cjelokupnom stanju u gospodarstvu. S obzirom da je moj stil ulaganja temeljen na procjeni budućih fundamenata, prvenstveno dobiti kompanija, pa i osnovnu vezu sa cijenama na burzi gledam kroz buduće dobiti i fundamente.

Rast
:thumbsup:

Kada gospodarstvo raste, zapravo postoji prevelika potražnja za produktima gospodarstva. Stoga i kompanije mogu ostvarivati veće dobiti. Ako meneđment procijeni da će u budućnosti rast biti nastavljen, poduzima radnje da još više poveća dobit, odnosno da stvori uvjete za još veću proizvodnju, pa zapošljava nove ljude, kupuje nove strojeve, otvara nove pogone, preuzima druge kompanije. Da bi to ostvario zadužuje se u bankama i na tržištu kapitala (IPO, SPO, obveznice). Banke također kada gospodarstvo raste, uzimaju za jamstvo buduća predviđanja zarada, vrijednost imovine, ili vrijednost dionica na tržištu. Kako je potražnja za kreditima velika kamatne stope mogu rasti. Uz konkurenciju u bankarskom sektoru još jedino intervencija središnje banke na smanjenje osnovne kamatne stope i restrikcije mogu smanjivati pretjerane plasmane novca.

Pad
:thumbsdow

Kada gospodarstvo pada, zapravo postoji prevelika ponuda u odnosu na potražnju za produktima gospodarstva. Pad je jednostavna posljedica rasta gospodarstva i pogrešne procjene da će se rast nastaviti istim ili još većim stopama nego što je raslo do sada. Stoga je proizvodnja pretjerano povećana, a potražnja je zakazala. Poduzeća zapravo imaju prevelike pogone, previše zaposlenih i ne isplati im se kupovati sirovine da bi proizvodima punili zalihe. Stoga otpuštaju ljude i gase pogone, čime se kupovna moć stanovništva još smanjuje a time se dodatno smanjuje i potražnja koja je uzrok otpuštanjima… i tako produbljuje pad.
S obzirom da je dobit kompanija manja od očekivane, ili čak postaje gubitak, kompanija sve teže vraća dugove bankama i moguće je da dođe u veće financijske probleme i stečaj. Banke, tada plijene imovinu poduzeća koja je znatno manja od procijenjene u trenutku davanja kredita (rast), pa dolazi do financijske krize. Kako na tržištu vlada pesimizam, i meneđment se bori s dugovima, naravno niti ne razmišlja o daljnjim zaduživanjima, pa i potražnja za novcem pada.

Početak pada najčešće se može detektirati povećanom inflacijom, kada se sve što se proizvodi i prodaje, pa se mogu podizati cijene i ostvarivati veća dobit. Dobar indikator početka krize može biti i porast osnovnih kamatnih stopa, kojim središnje banke pokušavaju smanjiti potražnju za novcem.

Burzovna reakcija
:eek:

Burza reagira na osnovu ukupnog percipiranja budućih kretanja gospodarstva. Ona reagira neselektivno, pa je moguće da usprkos krizi u samo dijelu gospodarstva korigiraju cijene svih sektora. Prve padaju dionice koje imaju veću likvidnost i koje imaju veću tržišnu kapitalizaciju, a pad ostalih (sekundarnih) dionica uslijedi tek naknadno i u slučaju opravdane reakcije može biti intenzivniji od pada blue chip dionica. U slučaju kratkoročnog pada moguće je da te dionice budu i pošteđene korekcije cijene. Općenito prezadužene kompanije u slučaju pada mogu očekivati veće gubitke. Moguće je da padnu cijene dionica u čije je cijene već ugrađena pretpostavka ostvarivanja većih budućih dobiti kao i cijena dionica u čije cijene nije ugrađeno očekivanje većeg rasta ili je čak ugrađeno očekivanje pada budućih zarada. Investitor u takvoj situaciji mora znati odabrati žito od kukolja i odabrati pravu stvar: kompanije tradicionalne proizvodnje, dokazanog meneđmenta, s niskom zaduženošću i velikom mogućnošću stvaranja gotovog novca, a metodom protekcije izbaciti iz fokusa dionice u čije su cijene ugrađena visoka očekivanja. ]]> mich http://www.mojnovac.net/forumi/blog.php?b=39 TA i FA zajedno = Spajanje nespojivog? http://www.mojnovac.net/forumi/blog.php?b=38 Fri, 11 Jan 2008 19:56:14 GMT Kretanje cijene ADRS-P-A i kretanje P/E ttm odnosa: Image: http://img255.imageshack.us/img255/3972/grafpemp4.jpg Već duže vrijeme razmišljam o tome, kako bi se moglo spojiti TA i FA, da stvorimo jednu jedinstvenu analitičku bazu, koja bi bila nepogriješivi monstrum (frankenstein dioničarstva):biggrin:. Promatranje cijenovnih kretanja, uz korektivnu snagu fundamenata? Da ne kenjam previše, želio bi promatrati kretanje fundamentalnih pokazatelja koji su vezani uz cijenu, ili ne, uglavnom nekakva tehnička analiza pokazatelja poslovanja kroz određen period vremena. Tako da se cijenovna kretanja mogu cjelovitije promatrati, bilo bi lijepo vidjeti moment poslovanja, ili tako nešto :biggrin:. Na gornjem grafu je moguće vidjeti kako cijena i kretanje P/E imaju visok stupanj koreliranosti, što znači kako je cijena ove dionice rijetko kada pratila svoje fundamente, ili obrnuto. Cijenovne oscilacije nisu bile potpomognute promijenama u poslovanju. Što je linija P/E ravnija, to je cijenovno kretanje popračenije fundamentima, također se može gledati divergencija između linija grafa, veća divergencija čini bolju podlogu za investiranje (buy signal) manja divergencija je loš znak. Naravno ovakve se promijene moraju promatrati kroz dugo vremensko razdoblje, zbog periodičnosti izvješća. Već nešto raduckam na tome, ali volio bih čuti mišljenja ostalih. P.S. Pri izradi grafa sam vodio računa o tome kada izvješća izlaze...:thumbsup: Kretanje cijene ADRS-P-A i kretanje P/E ttm odnosa:


Već duže vrijeme razmišljam o tome, kako bi se moglo spojiti TA i FA, da stvorimo jednu jedinstvenu analitičku bazu, koja bi bila nepogriješivi monstrum (frankenstein dioničarstva):biggrin:.

Promatranje cijenovnih kretanja, uz korektivnu snagu fundamenata? Da ne kenjam previše, želio bi promatrati kretanje fundamentalnih pokazatelja koji su vezani uz cijenu, ili ne, uglavnom nekakva tehnička analiza pokazatelja poslovanja kroz određen period vremena. Tako da se cijenovna kretanja mogu cjelovitije promatrati, bilo bi lijepo vidjeti moment poslovanja, ili tako nešto :biggrin:.

Na gornjem grafu je moguće vidjeti kako cijena i kretanje P/E imaju visok stupanj koreliranosti, što znači kako je cijena ove dionice rijetko kada pratila svoje fundamente, ili obrnuto. Cijenovne oscilacije nisu bile potpomognute promijenama u poslovanju. Što je linija P/E ravnija, to je cijenovno kretanje popračenije fundamentima, također se može gledati divergencija između linija grafa, veća divergencija čini bolju podlogu za investiranje (buy signal) manja divergencija je loš znak. Naravno ovakve se promijene moraju promatrati kroz dugo vremensko razdoblje, zbog periodičnosti izvješća.

Već nešto raduckam na tome, ali volio bih čuti mišljenja ostalih.

P.S. Pri izradi grafa sam vodio računa o tome kada izvješća izlaze...:thumbsup: ]]> Small_Fish http://www.mojnovac.net/forumi/blog.php?b=38