PDA

View Full Version : Poduzetnicki duh


Kaskader
11.07.2004., 19:36
Ljudi...nadam se da netreba posebno naglasavati cinjenicu da dok god covjek radi kao zaposlenik da je nerealno ocekivati dostignuce neke financijske slobode. Ima lijepih poslova i sa velikim placama..takva velika placa pruza covjeku bolji komfor ali na ustrb slobode glede vremena. Nitko nece dati veliku placu za nista, tvoje vrijeme ce biti kupljeno i to ne samo 8 sati dnevno.

Gotovo jednini nacin da covjek dozivi financijsku slobodu jest da sa svojim poduzetnicim duhom preuzme stvari u svoje ruke i glede zarade bude limitiran jedino svojim vlastitim umnim i fizickim snagama. Najbogatiji ljudi na svijetu nisu zaposlenici nego poslodavci, ne oni koji rade za nekog, nego oni za koje rade drugi...ili za njih rade drugi ljudi ili za njih radi njihov ulozen novac.

Definicija financijske slobode te istinska vrijednost novca po Kaskaderu

Financijska sloboda po meni dolazi trenutkom kada novac koji proizlazi iz pasivnih investicija (biznis, dionice, nekretnine...itd) pokriva zivotne troskove. Jednostavno, ukoliko su zivotni troskovi 2000 Eura mjesecno, ukoliko prihod iz pasivnih investicija iznosi 2000 eura (nakon poreza) to omogucava covjeku da sa svojim vremenom radi sto hoce. Covjek je otkupio svoje vrijeme...dozivljava financijsku slobodu.

Buduci da je biti slobodan plemenit cilj, rekao bih, teziti toj slobodi je plemenit pohod. Buduci da je novac jedino sredstvo koje otkupljuje tu slobodu...novac je vazan.

Novac, po meni, nema nikakvu intrinsicku vrijednost. Kamion novca istovaren na dvoristu ne znaci nista, cak smeta za parkiranje. Novac je doista samo sredstvo razmjene (medium of exchange) i on sluzi da ga se zamijeni za nesto sto ima neku vrijednost nama.

Najveca vrijednost kaskaderu je njegovo vrijeme koje zeli posvetiti onima koje voli, supruzi, djeci, roditeljima, prijateljima..itd. I buduci da dok god nemam tu financijsku slobodu, nemam kontrolu nad mojim vremenom, nemogu odluciti da odvedem djete u skolu i cekam ga i igram se s njim kad hocu ili sam tu kad me ono treba.

Buduci da je covjeku njegova obitelj najveca vrijednost i nikakve materijalne stvari nikad ne dolaze na skalu usporedivosti....novac koji kupuje vrijeme koje se posveti obitelji ima onda takodje veliku vrijednost.

Buduci da smo kao ogranicena ljudska bica ograniceni i tim vremenom...logicno je da do kupnje tog naseg slobodnog vremena zelimo doci sto prije i efikasnije.


A do toga necemo doci bez poduzetnickog duha.

Cak i CEO od moje firme, koji zaradjuje oko 1 Mil funti godisnje, nema to slobodno vrijeme...dapace ima ga manje od mene.

Sa druge strane...moj poznanik kod kojeg sam svojevremeno uredjivao vrt, kosio travu itd, ima to slobodno vrijeme za svoje 4 djece, suprugu i prijatelje. Ima ga zato jer je poduzetnik i njegov vlastiti biznis plus investicije mu omogucavaju da sa svojim vremenom radi sto hoce.

Nedavno je neko istrazivanje pokazalo da preko 90% amerikanaca bi zeljelo biti poduzetnici i obrtnici, dok kod nas vecina ljudi zeli raditi u firmi. Sto mislite zasto je to?

Moje misljenje je da je to zbog toga sto amerikanci imaju puno duze iskustvo sa kapitalizmom i da su sa mase na vlastitoj kozi uvjerili da je puno riskantnije cijeli zivot ovisiti o poslodavcima da ce dati posla i dobre place nego da covjek sam uzme u svoje ruke sudbinu i radi za sebe pa makar nekoliko puta bankrotira.

Kod nas u Hrvatskoj jos ne vlada cisti kapitalizam, jer drzava je umijesana previse u ekonomiju, ali se taj kapitalizam kod nas polako prociscava i mnogima ce biti jos gore nego sto je sada. Amerikanci osjetivsi na svojoj kozi razumiju da u ekonomskom sustavu zvanom kapitalizam dobro zive samo kapitalisti - oni koji posjeduju sredstva za proizvodnju. Hrvatski narod je izabrao kapitalizam kao ekonomsko uredjenje, ali iznenadjujuce je da vecina ne zeli postati kapitalistom, nego zele da rade za kapitaliste.

To je fundamentalna pogreska, jedini izlaz je u probudjivanju poduzetnickog duha. Mozda je to spor i bolan proces ali je neophodan.


PITANJA I IZAZOVI

Ima li u vama poduzetnickog duha? Sto biste uradili da imate mogucnost? Sto vas sprijecava? Dali mislite da je to sto zelite ipak moguce postici ali vam nedostaje hrabrosti, ili strah od promasaja vas sprijecava da napravite prve korake?

Mislite li o sebi da imate puno vise potencijala nego sto ih trenutno iskoristavate u svom poslu? Dali ste zadovoljni "zlatnom sredinom" ili tezite kontinuiranom progresu?

zagreb
12.07.2004., 12:57
Kaskader,

jedan od pametnijih (i korisnijih) postova ovdje :)

pozdrav

FXtrader

v
12.07.2004., 16:02
Zaista zanimljiv post Kaskader. Nisam previse razmisljao o ovoj temi ali cini mi se da imas pravo. Jedino bi mozda bilo potrebno uzeti u obzir cinjenicu da mnogi ljudi uzivaju u poslu. Dakle, nije im cilj samo novac.
Pozdrav
V.

Kaskader
12.07.2004., 16:39
Mozda je tako V...ali ja mislim da ljudi prirodno vole bjezati od odgovornosti koju sa sobom donosi poduzetnistvo. Zaista sumnjam da gotovo itko od nas radi posao u kojem uziva, odnosno da taj posao radi zato sto zeli a ne zato sto mora raditi..i da imamo potpuni izbor da bi upravo taj posao radili.

Prosle godine u Novalji sretnem zensku s kojom sam isao u osnovnu skolu i koju od tada nisam vidio. Ona i decko vode tu piceriju u aquariusu, ona organizira sadrzaj na plazi, fitness, zafrkanciju za djecu itd..i upetljani su u razne poslove i projekte. Pricamo tako o situaciji i ona mi kaze da jednostavno ljudi ne zele odgovornost, a da inace ima posla ako hoces na sebe preuzeti i odgovornost i trud. Kaze mi da zivi u Novalji vec dva mjeseca a da se svega dva puta opustila i okupala....jer ima posla.

V...ja ti mislim da kod nas jos malo iz socijalizma vuce onaj attitude da je najbolje se uvalit u neku firmu i to je to. To je doista tako nekad bilo, za vrijeme socijalizma...medjutim, odabrali smo kapitalizam i kao sto rekoh u tom sistemu takav attitude ne prolazi, u kapitalizmu dobro zive kapitalisti, oni koji posjeduju sredstva za proizvodnju i za njih odgovaraju. Kod kapitaliste nema demokracije....ko u vrijeme socijalizma da radnicki savjet utice i dogovara place svima. Kapitalista je u biznisu da njemu bude dobro....on odredjuje place radnicima, i kad se nekom ne svidja, put pod noge jer ima koji hoce da za tu placu rade.

Ono kaj me je iznenadilo je bilo to istrazivanje da kod nas ljudi iako su izabrali kapitalizam, koji pociva upravo na poduzetnistvu, ne zele biti poduzetnici. Malo mi je to paradoksalno....

Jonas
12.07.2004., 22:06
Razlozi su svima poznati: naslijeđe socijalizma (najviše u glavama), nepostojanje poduzetničke infrastrukture (bez venture capital marketa teško ide) i opća neobrazovanost nacije.

I rješenje je poznato, samo što nije brzo i lako ostvarivo - dva do tri desetljeća mukotrpnog učenja i rada, uz puno odricanja.

Moram se i osvrnuti na tvoje viđenje poduzetništva sa kojim se ne slažem. Ljudi ulaze u poduzetništvo zbog vjere u sebe, svojih ideja i snova. Ne zbog slobodnog vremena i druženja s obitelji. Upravo suprotno. Oni koji kreću u poduzetništvo moraju biti spremni živjeti za taj posao 24 sata dnevno, 7 dana u tjednu. Moraju biti spremni riskirati sve što imaju, od imovine, zdravlja do sreće vlastite obitelji. Ne kažem da je sve to nužno, ali moraš biti spreman i to prihvatiti.

Kaskader
12.07.2004., 23:18
Zapravo isto podrazumijevamo. Naravno da kao poduzetnik si daleko vise vremenski zauzet..ali time zrtvujes jedan dio zivota da bi ti drugi dio zivota bio laksi..recimo umirovis se sa 50 (a ne sa 70 kako vlade na zapadu sada zele napraviti) i onda imas vremena za kvalitetno vrijeme sa onima koje volis.