PDA

View Full Version : CG Tajkuni


Bafford
20.07.2007., 01:37
VESKO BAROVIĆ - TIPIČAN IZDANAK TRANZICIJE

Kontroverzni ili poznati

Zdravko VUČINIĆ

Skoro svaki dan je u novinama. Njegovu ponudu većina građana uskoro neće moći da odbije. Tipičan je izdanak tranzicije i originalan reprezent krupnog kapitala.
Vesko Barović definitvno postaje etablirana biznis institucija u Crnoj Gori.
Iako se kaže da bogataše ne treba pitati za prvi milion, Barović bi, vjerovatno, želio da mu se zaboravi način sticanja malo više od miliona, kada je imao "pomoć" prekomorskih partnera tokom sada već famoznog tranzita cigareta.
U Italiji se iz tog perioda još vuku neki pravni problemi, ali ne zaboravite da je "lakše kamili proći kroz iglene uši, nego bogatom kroz zatvorsku kapiju".
Ovo ne važi samo za Crnu Goru, već i za zemlje iz kojih nam dolaze eksperti koji svakog dana popuju o vladavini prava.
Nakon "posla sa cigaretama" Barović je novac šablonski prebacio u legalne tokove, a onda je stigao još mnogo veći novac zarađen tokom privatizacije.
Eurofond, u kome Barović vodi glavnu riječ, poklopio je dosta dobrih kompanija. Uspio je i da firme koje se bave proizvodnjom soli i vode, koje imaju gotov proizvod, otjera u stečaj.
Da li je u pitanju poslovna nesposobnost? Prije će biti da je riječ o najjeftnijem rješavanju problema viška radnika i dugova.
Ujedno, sve firme koje posjeduje Eurofond imaju vrijedne nekretnine, a kada nema radnika, nekretnine se mnogo lakše prodaju.
Uz to, govorka se da će nekadašnji Veskobar (kako ga je nazivao jedan zagrebački list), uskoro osnovati fond koji će se baviti nepokretnostima.
Do tada će se odlično zaraditi na akcijama i nekim drugim poslovima, a naiđe i poneka brza zarada kao u slučaju Kombinata aluminijuma u čije je akcije Barović uložio tri miliona, koje nakon pola godine vrijede više od 15 miliona.
Finansijski Hudini koji je do sada prinose na svoj kapital obračunavao sa "puta" umjesto sa odsto, polako se priprema za novo, mnogo konzervativnije, vrijeme.
Ni Baroviću, paradigmi crnogorskog oligarha, ne odgovara da tranzicija vječno traje. Naići će mladi vukovi koji će željeti da postanu "Vesko umjesto Veska", pa valja zabetonirati položaj prije njihove najezde i to po receptu - povećati imovinu u više gradova, uložiti novac na više strana i imati oko sebe i uz sebe što više ljudi.
Zato Barović kreće sa kablovskim televizijskim sistemom, pripremaju se investicije u Izbor iz Bara, pominje se pretvaranje Solane u građevinsko zemljište, izgradnja malih elektrana te modernog poslovnog centra u Bijelom Polju. Tu je i Mimoza, koja sa svojim hotelima gleda u buduću Mankovu marinu, Svis osiguranje se sprema za tržišnu utakmicu, u novom ruhu proradiše Galion i Vardar...
Naravno, dok se može, valja otići i na po neku licitaciju gdje se na neki čudan način naglo obeshrabruju ostali učesnici.
Kako je krenulo, ako se pregrme izvjesni problemi pravne prirode i zahvaljujući liberalnom poimanju sistema vrijednosti u Crnoj Gori, Barović je na putu da umjesto KB (kontroverzni biznismen), dobije zvanje PB (poznati biznismen). To se moglo naslutiti u subotu veče kada mu je skoro cijela Vlada (sadašnja i bivša) bila na otvaranju lokala u Kotoru.
Činjenica je da se po malo digla pompa oko Barovića.
Ipak, najinteresantniji je od svih tajkuna. Možda u Crnoj Gori ima i bogatijih od njega, kao i onih sa problematičnijom prošlošću. Ali, kada se pomisli na Barovića, mnogima je pred očima njegov lik, naravno, sa kubanskom cigarom, dok je u medijima bilo zakonito objavljivati takve slike.
Hedonija i Ńslatki" život kao da otkrivaju crnogorsku slabost da pare kao da nemaš ako ti ih drugi ne vide. Zbog toga spinovi na ruletu koštaju kao ultraluksuzno ljetovanje.
Vjerovatno bi sa "low profileom", poput nekih drugih Đukanovićevih kumova i prijatelja, Barović odavno slovio za PB. U liberalnoj Crnoj Gori, naravno.

Bafford
20.07.2007., 02:01
Koliko mi je poznato dionice Monteprazno-Bokaprodukt, PIO je svoj udio prodao Vesku Barovicu po namjetenoj cijeni u blok trgovini mada je iste mogao prodati na berzi po visestrukoj cijeni.

Cudno da je bas njemu to prodato :)

Bafford
21.07.2007., 03:13
TELEKOM CRNE GORE PRODAO VRIJEDNU NEKRETNINU KOMPANIJI MONTE NOVA

Đukanović platio milion za zgradu u centru Podgorice

Podgorica - Kompanija Monte nova, čiji je osnivač i vlasnik Aco Đukanović, kupila je od Telekoma Crne Gore zgradu u Ulici kralja Nikole u centru Podgorice za oko milion eura - saznaju "Vijesti" od izvora u Telekomu.
Ova informacija "procurila" je nezvanično i to nekoliko mjeseci nakon što je bord direktora Telekoma odobrio prodaju.
Iz službe za odnose sa javnošću Telekoma nijesu mogli da saopšte kome i po kojoj cijeni je prodata bivša upravna zgrada, niti koja je kvadratura u pitanju.
Iako zvanično još nije objavljeno kolika je površina zgrade, može se zaključiti da je Đukanović dobro prošao i da je kvadrat plaćen znatno ispod 1.000 eura. Zgrada ima suteren, prizemlje i dva sprata, dakle četiri etaže, i nalazi se do Mosta braće Zlatičanin, preko puta budućeg biznis centra Nikić.
Telekom ima oko 6.000 akcionara, a pitanje isplativosti prodaje zgrade vrlo lako bi moglo biti pokrenuto na predstojećoj skupštini akcionara.
Kompanija je u većinskom vlasništvu Mađar telekoma. Do nedavno na njenom čelu bili su ljudi upravo bliski Acu Đukanoviću, Oleg Obradović i Miodrag Ivanović. Obradović je bio predsjednik uprave do prošle godine, dok je Ivanović mjesto direktora T-mobajla, kao dijela Telekom grupe, napustio početkom aprila.
Brat bivšeg premijera i aktuelnog predsjednika DPS-a postao je svojevrstan građevinski mag, jer se domogao više nekretnina na atraktivnim lokacijama u Podgorici, Baru i Boki.
Počekom godine Aco Đukanović je za oko dva miliona eura kupio 75 odsto akcija Republičkog Zavoda za urbanizam i projektovanje, koji posjeduje zgradu od oko 1.600 kvadrata u Bulevaru revolucije, preko puta Sportskog centra Morača u Podgorici.
Ova zgrada i nije toliko interesantna, koliko lokacija na kojoj se ona nalazi.
Malo prije te transakcije, Đukanovićeva Monte nova je na obali Bara kupila 5.000 kvadrata zemljišta, takođe, za oko dva miliona eura. Za Đukanovića se, između ostalog, vezuje i luksuzna stambeno-poslovna zgrada u Ulici Vuka Karadžića iza hotela "Crna Gora", gdje se sada nalazi poslovnica trećeg mobilnog operatera Mtel-a.
Monte nova je najveći vlasnik Prve banke Crne Gore, a najprofitabilniji posao do sada im je bio prodaja nešto više od devet odsto akcija Crnogorske komercijalne banke za preko devet miliona eura. Monte nova se od tada praktično i "razmahala" u biznisu.

Z.VUČINIĆ

Bafford
21.07.2007., 03:37
RAT NA TRŽIŠTU TELEKOMUNIKACIJA
Mišković i prijatelji traže privilegije

Gužve pred podgoričkom poslovnicom u Ulici Vuka Karadžića samo su vidljivi dio talasa koji je dolazak novog provajdera izazvao na crnogorskom tržištu telekomunikacija. Mnogo zanimljivije je ono što se dešava ispod površine.

Dolazak novog operatera koincidirao je sa nevoljama u kojima se našao prvi čovjek Agencije za telekomunikacije Zoran Sekulić. Agencija, kao «glavni arbitar» na crnogorskom tržištu telekomunikacija, i njen direktor, suočeni su sa serijom optužbi, što zvaničnih, što nezvaničnih. Policija i tužilaštvo Sekulića terete da je, nepoštujući odluku Ministarstva ekonomije o dužini roka važenja licenci za pojedine usluge, oštetio državu za više od dva miliona eura. Istovremeno, dvojica Sekulićevih dojučerašnjih saradnika spočitavaju mu da je kršio propise za račun T-coma (nekadašnji Telekom Crne Gore), a na štetu potrošača i države.

Vlada šuti. Nakon što su telekomunikacije izmještene iz Ministarstva ekonomije u Ministarstvo saobraćaja, DPS je, formalno, nadležnost nad najprofitabilnijom privrednom granom u Crnoj Gori predao SDP-u. Faktički, stvari stoje nešto drugačije. Politički i ekonomski vladari Crne Gore nijesu spremni da se, tek tako, odreknu uticaja u biznisu koji donosi prihod veći od 12 odsto društvenog proizvoda (preko 200 miliona eura). Zapravo, mnogo toga govori da su u toku pokušaji da se taj uticaj ojača, nakon nove preraspodjele uticaja.

Zato je Ministarstvo saobraćaja i telekomunikacija u aktuelnoj priči zatečeno - «ni na nebu - ni na zemlji».

PRERASPODJELA MOĆI: Upućeni tvrde kako su orkestrirani medijski napadi na Zorana Sekulića dio kampanje kojom se pokušava oslabiti, ili potpuno minimalizovati, uticaj Milice Pejanović Đurišić. Ona, godinama slovi za osobu koja kreira strategiju razvoja telekomunikacija u Crnoj Gori. Sada, međutim, ta strategija remeti planove nekih jednako moćnih lokalnih i regionalnih igrača koji su odlučili da dio svog kapitala plasiraju i oplode i u toj industriji. Mediji su već javili kako je na Sekulićevom mjestu «viđen» Goran Sito Rakočević. Rakočević je prijethodno, kao direktor TV Crne Gore dokazao da su mu je lojalnost i kooperativnost jači od vještine baratanja državnim novcem.

Nije tajna – mobilna i fiksna telefonija, internet, te najavljeni novi servisi kablovske i IP televizije donose veliku i uglavnom sigurnu zaradu. Pod uslovom da se na tržištu ne namjerite na igrača koji je finansijski i tehnički dovoljno moćan da uspostavi ili sačuva postojeći monopol.

Nove takmace u Crnoj Gori čekaju upravo takvi konkurenti. Iza ProMontea i T-grupe stoje Telenor, odnosno, Dojče Telekom – dva giganta u svjetskim razmjerama. To, dijelom, objašnjava (ne)očekivano odsustvo velikih operatera, poput Vodafona, sa tendera za licenu trećeg operatera.

U tom svijetlu M:tel nema velike šanse. Iza te kompanije stoje Telekom Srbije (većinski vlasnik – 51 odsto) i privana kompanija Ogalar. Zvanično, vlasnik Ogalara je Delta Grupa, odnosno Miroslav Mišković, jedan od najbogatijih ljudi na Balkanu. Nezvanično, Mišković u ovom poslu ima partnere iz Crne Gore. Još od tendera za uvođenje novog operatera mobilne telefonije Podgoricom kolaju priču kako iza Ogalara, zapravo, stoje domaći biznismeni – koji imaju i ogroman novac i uticaj na ovdašnja politička i ekonomska kretanja.

KO VUČE KONCE: Zanimljivo je, da je prva M:telove poslovnica locirana u zgradi čiju izgradnju je investirao Aco Đukanović.
Verziraniji ukazuju i na «konekciju» novog operatera sa Veselinom Barovićem. Barović na crnogorsko tržište telekomunikacija ulazi kroz suvlasništvo u kompaniji BBM – nacionalnog operatera kablovske televizije. I Baroviću i Miškoviću najveća konkurencija je T- grupa.

Jedan od rukovodećih ljudi BBM -a je Damir Fetahović, javnosti poznat kao bivši suvlasnik Interneta CG koji je tu kompaniju prodao crnogorskom Telekomu. Njegov partner u osnivanju, razvoju i prodaji Interneta bio je Oleg Obradović, nekadašnji direktor Telekoma. Dok Fetahović razvija mrežu Barovićeve kablovske televizije, Obradović je Miškoviću pomogao pri odabiru zapošljenih za M: tel.

«Firma Ogalar je 100 odsto u vlasništvu Delta grupe», tvrdi Zlatko Trhulj, izvršni direktor M:tela, demantujući priče o crnogorskim partnerima, za koje je, kaže, i on čuo. «Mnogi su me to pitali čim sam došao», pominje za Vijesti.

Pođimo od pretpostavke da je Zlatko Trhulj u pravu – Miroslav Mišković je jedini vlasnik 49 odsto kapitala M:tela. Bio bi to, nakon Bogoljuba Kariča i Stanka Subotića još jedan iz plejade srpskih kontroverznih novobogataša koji dio svojih poslovnih aktivnosti sele u Crnu Goru, na «rezervni položaj».

DELTINA IMPERIJA: Nova podudarnost – i Mišković bi se uskoro, poput pomenutih «kolega» mogao naći na potjernicama koje raspisuje srpska policija.

Podaci iz istrage Mreža o švercu duvana u Srbiji ukazuju na umiješanost kompanije Delta i njenog vlasnika u duvanski biznis. «U dijelu izvještaja u kom se opisuje kako je funkcionisala grupa na čijem je čelu bio Marko Milošević, kao neposredni pomagači i organizatori krijumčarenja navedena su i odgovorna lica iz preduzeća DeltaM iz Beograda”, navodi TVB92 citirajući dokumenta po kojima je “Poslovanje preduzeća Delta u neposrednoj vezi sa grupom koju je kontrolisao Marko Milošević i grupom koju je kontrolisao Petar Komljenović".

Ta su saznanja nanovo podstakla sumnje da Mišković rukovodi poslovnom imperiom izgrađenom novcem familije Milošević, opljačkanim od građana Srbije i bivše SFRJ. To je, navodno, bio i glavni razlog što novac Familije nije pronađen ni nakon Miloševićevog pada sa vlasti 2000. godine. Mišković naravno umije da traži nove zaštitnike.

Pravosudni zvaničnici u Srbiji ne žele da komentarišu medijske navode da se protiv vlasnika Delte vodi istraga. Miroslav Mišković se, nikada nije izjašnjavao o optužbama na njegov i račun kompanije kojom upravlja. Čutanje u javnosti je Miškovićev manir, registrovao je novinar Vremena Dimitrije Boarov, konstatujući da se vlasnik Delta M nije oglašavao: «kada je napuštao Miloševićevu srpsku vladu 1991. godine, kao i kada je finansirao julovce Mirjane Marković polovinom devedesetih godina, kao i kada je pružio finansijsku podršku Đinđićevom DOS-u 2000. godine, kao i kada ga je kidnapovao zemunski klan 2001...»

Jedna od rijetkih izjava Miroslava Miškovića data je kao odgovor na pitanje kako je zaradio prvi milion. „Više na tuđu glupost, nego na sopstvenu pamet", objasnio je čovjek čije je bogatstvo procijenjeno na 1,8 milijardi eura. Da li Mišković i dalje zarađuje po istim principima ne zna se. Zato je izvjesno da njegova poslovna imperija, evo godinu, na velika vrata ulazi u Crnu Goru.

Vlasnik Delte najavio je i da će u Crnu Goru uložiti skoro 70 miliona eura u gradnju supermarketa, tržnih centara, distributivnog centra, fabrike za flaširanje vode… Na prostoru nekadašnje Fabrike namještaja Marko Radović već se realizuje dio tog plana koga, što zvanično što nezvanično, promovišu i pomažu predsjednik DPS Milo Đukanović, premijer Željko Šturanović, gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša.

REZERVNA VARIJANTA:Delta je zastupnik Fijata, Alfa Romea, Lanće i Honde za Crnu Goru. Mišković na berzama kupuje akcije Telekoma i Kombinata aluminijuma a na primorju trguje nekretninama. Na Savini, u blizini Vojne bolnice Meljine, prije nekoliko godina izgradio je kuću od 300 kvadrata. Kupuje placeve na Rosama, na poluostrvu Luštica, gdje planira da na oko 30.000 kvadrata izgradi etno selo zatvorenog tipa za ekstra bogatu klijentelu. Na Malim Rosama već posjeduje oko 1.500 kvadrata zemlje i kuću od šezdesetak kvadrata, kupljenu prije nekoliko godina… Ulazak na tržište telekomunikacija u Crnoj Gori samo je prirodni nastavak.

Pod već pomenutim uslovom - da je Delta zaista vlasnik Ogalara.
Zvaničnici M:tela kažu da su priče o Đukanovići i Baroviću kao Miškovićevim partnerima običan trač. Nije lako pohvatati konce kako se prepliću i podudaraju sukobljavaju intresi velikih igrača na malom crnogorskom tlu.

Ovih je dana beogradski Press objavio kako se u kući Veselina Barovića kriju dvojica odbjeglih pripadnika zemunskog klana. Crnogorska Uprava policije i Agencija za nacionalnu bezbjednost demantovali su ove informacije. Zanimljivo je, međutim, to što je Press jedna od novina u vlasništvu Miroslava Miškovića (uz Večernje Novosti i nedeljnik Standard).

Mišković ima i lični motiv da se interesuje o sudbini članovi kriminalne grupe Dušana Spasojevića i Milorad Ulemeka Legije. Pripadnici “zemunskog klana”,oteli su 2001. godine Miškovića i njegovo oslobađanje naplatili sa sedam miliona maraka.

INSTITUCIJE SU MOĆ: Ono što bi novim operaterima na crnogorskom tržištu telekomunikacija moglo popraviti šanse u borbi sa finansijski moćnijom i tehnološki opremljenijom konkurenciom jeste – regulativa. Između redova, može se pročitati kako su i u Telekomu Srbije računali da će privatni partner u M:telu svoj glavni doprinos dati upravo na planu “saradnje” sa regulatornim tijelima u Crnoj Gori. Zlatko Trhulj partnerstvo Telekoma Srbije i Ogalara objašnjava: “Potrebna je sinegerija državnog i privatnog kapitala, jer je privatni kapital mnogo fleksibilniji…”.

Pravila na tržištu propisuju i njihovu primjenu nadgledaju Agencija za telekomunikacije i Agencija za radio-difuziju. Najavljeno objedinjavanje regulatornih tijela daje im novi značaj. Tako i pitanje ko će biti na čelu regulatorne agencije dobija na težini. Ko propisuje pravila – taj dobija utakmicu. Čuvari privilegija ponovo su u igri.

M:tel počeo sa radom

Treći operater mobilne telefonije zakoračio je na crnogorsko tržište.
Kompanija M:tel je svoj rad započela u ponedjeljak. Gužva pred poslovnicom u Podgorici najavljuje dobar start operatera koji je u promotivnu kampanju ušao pod sloganom Imate prijatelja.

Ovdašnji korisnici, ipak, još nemaju pretjeranog razloga za zadovoljstvo. M:tel nije uradio ono što se prvenstveno očekuje od novog operatera – nije ponudio (osjetno) niže cijene.

Istine radi, međusobni razgovori korisnika nove mreže su najjeftiniji na tržištu, ali to malo znači u momentu kada je više od 95 odsto korisnika mobilnih telefona u Crnoj Gori pod okriljem mreža ProMonte-a i T-mobajla. Otuda je mnogo bitnija činjenica da su razgovori sa ostalim mrežama najskuplji korisnicima M:tela (12 centi minut). «Tako stimulišemo korinike da razgovaraju unutar naše mreže», kaže izvršni direktor M:tel Zlatko Trhulj, objašnjavajući poslovnu politiku svoje kompanije.

matrica
24.07.2007., 13:18
Evo malo o istorijatu tajkunizacije u CG, interesantno je :)

CRNOGORSKI KARTELI I TAJKUNI - DRUGA GENERACIJA

Korumpirani heroji

Pocetak vladavine knjaza Danila, izuzev personalnih, nije donio nikakve promjene u crnogorskom kartelu i tajkunskoj organizaciji. Kao i u vrijeme vladavine Petra II, Crnom Gorom su upravljalo po principu složne brace i odanih mocnika. Na vlasti se nalazio apsolutni gospodar, knjaz Danilo, a sve trgovacke i zelenaške radnje je preuzeo njegov brat, vojvoda i predsjednik Senata Mirko Petrovic, koji je naslijedio Pera Tomova na celu tajkunske infrastrukture. Knjaz Danilo i vojvoda Mirko su u svijet privilegija uveli novi glavarski sloj, koji im je bio odan i koji je ubrzano napredovao i u državnoj službi i u bogacenju. Taj glavarski sloj je zenit dostigao za vrijeme knjaza Nikole. O njima je opsežna istraživanja izvršio istoricar Mirceta Ðurovic.
Na osnovu Ðurovicevih istraživanja može se zakljuciti da se u sticanju bogatstva na pocetku vladavine knjaza Nikole najviše isticao vojvoda Mirko i to na neslavan nacin. Naime, nakon što je Crna Gora poražena u ratu sa Turskom 1862. godine i nakon velikih stradanja koje je podnijela u tom ratu, velike sile su te godine uputile Crnoj Gori znacajnu pomoc u žitu. Besplatno žito koje je trebalo podijeliti nastradalim crnogorskim porodicima, vojvoda Mirko je svojevoljno prisvojio i potom ga prodavao istim onim ljudima koji su jurišali na Grahovcu i Crnu Goru dva puta branili od Omer – paše. Ali, od borbe za nezvisnu Crnu Goru samo su snalažljivi tajkuni uspjeli da izvuku basnoslovnu korist. Tako je i vojvoda Mirko od trgovine žitom imao znatne koristi, pa je zahvaljujuci tome sa svojim sinom knjazom Nikolom, 1864. godine osnovao Založnicu crnogorsku, prvi novcani zavod u Crnoj Gori.
Poslove koje je vodio vojvoda Mirko nakon njegove smrti 1867. godine preuzeli su ...

vise na http://www.monitor.cg.yu/ARHIVA/a_841_09.html

Bafford
24.07.2007., 15:34
SPORT - KOŠARKA - KSCG
Barović: Još se na zna prvi rival

Podgorica, (MINA) – Predsjednik Košarkaškog saveza Crne Gore Veselin Barović saopštio je danas da još nije poznat rival muške seniorske reprezentacije u debiju na međunarodnoj sceni.

On je podsjetio da je sa Srbijom bilo dogovoreno da se meč odigra 16. avgusta.

“Nažalost, selektori Dušan Vujošević i Zoran Slavnić nijesu se precizno dogovorili oko mjesta odigravanja. Vujošević je podrazumijevo da se utakmica igra u Podgorici, dok Slavnić nije želio da izgubi dva dana priprema za šampionat Evrope u Španiji. Mi smo uvažili te razloge zbog kojih su oni odbili da igraju”, kazao je Barović.

On je istakao da je crnogorski Savez prije tri mjeseca odbio poziv Litvanije, kao i da je dobio zvanične pozive nekoliko reprezentacija.

“Nema smisla da nam prvo okupljanje bude van Podgorice. Pokušaćemo da nađemo rivala. Ukoliko uspijemo da napravimo nešto revijalno napravićemo, ukoliko ne čekaćemo drugu priliku”, kazao je Barović.

On je naglasio da je Savez odradio najvažniji posao, odnosno da su igrači potpisali pristupnicu za nastup u crnogorskoj reprezentaciji.

Bafford
08.09.2007., 16:30
Umjesto Srbija, slobodno mozete citati Crna Gora

Majka svih afera

Zanimljivo je da je privatizaciona mafija jedina mafija koja u Srbiji – ne postoji

Srbiju su zahvatile klimatske promene. Imamo samo dva godišnja doba, leto i zimu. Leta su bogata aferama, zime izborima. Pošto još uvek nisu raspisani izbori – leto još traje. Afera imamo, a rešavamo ih kao da su lanjski snegovi. Srbija je poznata i po mafijama. Imamo drumsku, medicinsku, stečajnu, carinsku, duvansku, automobilsku, železničku...

Mafija je oblik organizovanog kriminala, otuda specijalni sud koji se time bavi. Da bi nešto bilo „mafija” i da bi se razlikovalo od neke uboge grupe koja se sakupila da, koristeći se poslovicom „u broju je snaga”, uspešnije vrši krivična dela, mora postojati sprega sa vlastima; takva je rečnička definicija. Ukoliko kriminalci nemaju vezu i srdačan dogovor sa vlastima, onda su samo kriminalci, nisu mafija.

Kod nas ni ova definicija nije tačna – pohapšene su sve silne organizovane grupe ali nijedna od njih nema ni mrvu veze sa vladarima. Specijalni sud je tako postao najskuplji eksperiment u pravosuđu. Ima ozbiljan budžet i ovlašćenja, hapsi mafije ali ni u jednom jedinom slučaju nije ni pokušao da dokaže da su mafije ono što bi morale da budu, organizovane grupe koje rade u dogovoru sa ljudima koji vladaju ovom zemljom. Kad su Italijani hapsili svoje mafijaše, najpre su raskrinkali nekoliko premijera i ministara. Posle je išlo lako. Kod nas to naravno nije moguće, pošto kriminal među političarima postoji samo dok su u opoziciji ili bar blizu nje. Kada dođete na vlast, sve što radite nije podložno krivičnom zakonodavstvu.

Zanimljivo je da je privatizaciona mafija jedina mafija koja u Srbiji – ne postoji. Kriminala ima u svakom delu društva osim u privatizaciji. Sve je u Srbiji sporno, i Kosovo, i EU, i Rusija i mi sami, samo nije sporna privatizacija i oni koji se njome bave. Kao na referendumu u Crnoj Gori gde nije zabeležena nijedna nepravilnost, tako i u našoj privatizaciji nema nijedne sumnje, nijedne greške, nijednog krivičnog dela. Ima samo neverovatno bogatih ljudi, jako bogatih ministara, i milion nezaposlenih. Usred vanrednog stanja, kada su bili zabranjivani i štrajkovi i novine, privatizacija se veselo nastavila. Gde god postoji novac, postoje i kriminalci, osim u privatizaciji tokom koje se u Srbiji obrću poslednje velike sume. Svi bivši i sadašnji ministri, veliki pokrovitelji privatizacije države su mirni i čisti. Njihovi carinici i stečajni rukovodioci dospevaju do zatvora, ali to ne sprečava državu da na osnovu rezultata koje su napravili pohapšeni upravnici prodaju fabrike nakon što su uništene.

Majka svih afera je afera privatizovane Srbije, a majka svih mafija je mafija belih okovratnika. Vođe klanova su poznate, naravno da su to državni funkcioneri. I tajkuni, oni koji su najviše kupili. I naravno da je privatizacija ozakonjena pljačka. Da nije, bila bi bogata Srbija, a ne oni koji su je kupili. I naravno da je mafija belih okovratnika mafija zbog koje postoje sve ostale. I da nije moguće pljačkati državu, a da ljudi koji je vode u tome nemaju učešća i zarade. Sve to znaju specijalno tužilaštvo i specijalni sud, a ne rade svoj posao nadajući se da će možda i oni jednom biti deo te prestižne grupe srećnih i savešću neopterećenih ljudi, zaštićenih od zakona, jačih od Ustava. Niko se ne pita kako to da sve što je privatizovano za šest evra posle nekoliko godina u rukama genija koji je švercovao šećer bude prodato za dvadeset miliona.

Leto je, afera ima, dolazi zima, sad će i izbori, a beli okovratnici spremaju novac za kampanje. Demokratija košta, samo zašto cenu uvek plaćaju birači, valjda će jednom odgovoriti specijalni sud.

Bafford
15.11.2007., 11:47
KAKO JE ROĐENA IMPERIJA
Prva familija Crne Gore

Najmoćniji Crnogorac, predsjednik vladajuće DPS, nikada nije pridavao veliki značaj materijalnom bogatstvu. Prosto, kaže, tako je vaspitan. Osjeća se bogatim zbog nagomilanog iskustva, zbog toga što je upoznao gotovo sve relevantne figure svijeta, a opet kako objašnjava u Gloriji, kod kuće je sačuvao stara prijateljstva iz srednje škole, sa fakulteta, košarke... Njegovi su prijatelji «uglavnom prosječnog imovinskog stanja, čak i siromašni, ali nikada nijesu mnogo čeznuli za novcem».

PRIJATELJI UVIJEK NA DOBITKU: Crnogorsku tranziciju su obilježili Đukanovićevi prijatelji sa drugačijim čežnjama: Veselin Vukotić, povjerljivi savjetnik iz antibirokratske revolucije i ideolog tranzicije, Veselin Barović sa kojim je Đukanović dijelio ljubav prema košarci, braća Dejan i Duško Ban, kumovi Dragan Brković, Vuk Rajković, Goran Rakoćević, Dušanka Jeknić, dugogodišnja crnogorska predstavnica u Milanu, crnogorska rediteljka Radmila Vojvodić...

Većina njih, sada posjeduju bogatstvo i kompanije koje uspješno posluju, zahvaljujući specifičnim crnogorskim tržišnim uslovima, gdje su ljudi bliski bivšem premijeru uvijek na dobitku. Dobijaju tender za tenderom, znaju kad da kupe a kada da prodaju akcije, kako i gdje da ulože da bi im se vratilo stostruko. Evo, i predsjedniku DPS-a ide od ruke, otkada je napustio državne funkcije – akcije Prve banke, koje je kupio prije nekoliko nedjelja, prosto su procvjetale. I depoziti banke rastu kao kvasac.

Možda je slučajno, ali braća i kumovi su prve velike poslove napravili u Đukanovićevoj eri. Dok je Crna Gora propadala uvećavalo se bogatstvo vesele porodice. Iz državnih u ruke prijatelja prešli su važni crnogorski resursi. Transakcije su obavljane na različite načine - kroz proces privatizacije, igrama na berzi, povlašćenom pozicijom u pojedinim kompanijama ili monopolom na različitim intelektualnim i marketinškim poslovima. Ne vole, ipak, da govore gdje su i u kom poslu bili tokom sankcija i balkanskih ratova.

ALUMINIJUM I ŠUME: Sada su u njihovom posjedu Rudnik uglja, Solana, Fjord, dio Budvanske rivijere, dio Elektroprivrede i Kombinata aluminijuma, Pomorski saobraćaj, Velimir Jakić, Boka, građevinske kompanije, marketinške agencije, zemljišta, zgrade, banke, fondovi, mediji, univerziteti, različite NVO, instituti...

Kako je išao taj proces preuzimanja državnih dobara? Slikovit je primjer Dragana Brkovića,vlasnika preduzeća Vektra i kuma Mila Đukanovića. Brković je koncem osamdesetih trgovao auto djelovima. Devedesetih je procvjetao biznis. Peo se, ne stepenicu po stepenicu, nego sprat po sprat dok nije zauzeo čelnu poziciju u prodaji proizvoda najveće crnogorske fabrike -Kombinata aluminijuma. Brković je trgovao aluminijumom, plaćajući obezvrijeđenim dinarima iz primarne emisije. Robu je prodavao za dolare, neuporedivo skuplje. Što je više aluminijuma uzimao, to mu je KAP više dugovao.

Krajem devedesetih Brković je postao najveći povjerilaca Kombinata, kome se dugovalo oko 70 miliona dolara. Kako je taj dug nastao nikada nije precizno utvrđeno. Jasan je bio trend: kako je Brkovićevo bogatstvo raslo, KAP je propadao.

Kasnije, prilikom privatizacije uništene fabrike, Brkovića su tretirali kao inostranog povjerioca, pa je imao povlašćenu poziciju prilikom naplate potraživanja. Novi vlasnici bili su dužni da izmire dugovanja Vektri, švajcarskom Glenkoru i britanskoj Standard banci, dok su dugovi domaćim povjeriocima, kao što su Elektroprivreda i Jugopetrol ostali nepokriveni.

Brković se proslavio i prilikom izgradnje stambeno-poslovnog kompleksa u Podgorici. Glavni kupac u tom poslu bila je vlada, koja je kvadratni metar plaćala po cijeni nekoliko puta većoj od tržišne, i to unaprijed. Posao je sklopljen kada je na čelu vlade bio kum. Kasnije će se ispostaviti da je u toj zgradi poslovni prostor od preko 400 kvadrata upisan na ime premijerovog brata Aca. Ove godine brat je taj prostor, sada vrijedan više od miliona, prepisao sinovcu Blažu.

Kada je nakon privatizacije KAP-a Vektra izgubila povlašćeni položaj u trgovini aluminijumom, dobila je novi monopol. Brković se okrenuo prirodnom resursu – šumama. Kupujući pljevaljski Jakić dobio je koncesije na 30 godina i to na sječu 140.000 kubnih metara godišnje. Prema procjenama, ta količina jednaka je prošlogodišnjem crnogorskom izvozu drvne sirovine. Uprava za šume je koncesiju dodijelila Vektri i pored toga što je konkurentska ponuda PV kompanije bila jača za 20 miliona eura.

Nekadažnji prodavac automobila sada posjeduje i avio kompaniju, 41 hiljadu kvadrata placa u Budvi, kako su obznanili mediji. “Na 200 lokacija u Bečićima ima šest hiljada kvadrata stambenog i poslovnog prostora, u Podgorici ima deset hiljada kvadrata poslovnog prostora, u Pljevljima hiljadu kvadrata u stanovima”. Tu je i vlasništvo nad HTP Boka.

DUVAN I BERZA: I drugi veliki tranzicioni dobitnik Veselin Barović krenuo je ka zvjezdama tokom sankcija. On je rukovodio preduzećem Mia. I danas je nejasno da li je Mia bila državna, ili je pripadala Stanku Subotiću Canetu, glavnom distributeru cigareta tokom devedestih. Preko te firme vršen je reaksport ili šverc cigareta zbog čega se danas Barović, Subotić i Đukanović terete po sudovima u Italiji, Njemačkoj i Srbiji. Pored njih pod istragom su i Dušanka Jeknić i Miroslav Ivanišević, bivši ministar finansija i potpredsjednik vlade.

Prema nekim inostranim procjenama zbog crnogorsakog duvanskog posla
budžeti zapadnoevropskih država oštećeni su za više od deset milijardi. Procjenjuje se da je osamdeset odsto tog novca završilo u privatnim džepovima, a da su crnogorski partneri zaradili tri milijarde, od kojih je samo jedna otišla u državni budžet.

Novac od cigareta sada je izronio i oplođuje se. Prema Registru Privrednog suda Veselin Barović je u upravi devet crnogorskih preduzeća, kao većinski ili manjinski vlasnik. U središtu Barovićeve imperije je Eurofond, preko koga gazduje ulcinjskom Solanom, barskim Izborom, kotorskim Fjordom, bjelopoljskom Radom... U pljevaljskom Rudnikuuglja jedan je od najvećih akcionara, posjeduje akcije u Elektroprivredi, Kombinatualuminijuma, Jugopetrolu, LuciBar, Željeznici... Barović je i u biznisu telekomunikacija. Jedan je od osnivača Broudbend Montenegro, koja je jedina dobila licencu da u svim opštinama razvija kablovsku i bežičnu televiziju, kao i pravo na bežični pristup internetu i video telefoniju. Tvrdnje konkurenata da je Brudbend Montenegro kršila principe tenderskog nadmetanja nijesu izazvale reakciju nadležnih. Barović je i jedan od glavnih igrača na crnogorskoj berzi, sposoban da podiže i obara cijene.

Barovićevi saradnici iz Mie, braća Ban, biznis su unaprijedili kupovinom Pomorskog saobraćaja (trajekt Kamenari –Lepetani) koji su od državnih fondova dobili za cijenu jednaku godišnjem profitu ove unosne kompanije.

PARTNERSTVO IZ SJENKE: Glavni akter poslova iz vremena Mie, Stanko Subotić Cane, dugo je bio partner iz sjenke. Subotić je, prema svjedočenju jednog insajdera Srećka Kestnera, velike novce u Crnoj Gori zaradio na švercu cigareta, pošto su mu prolaz obezbijedili najvažniji ljudi DPS-a - Milo Đukanović i Svetozar Marović.

Ove godine Subotić je postao i zvanični strateški partner, kada je u prisustvu Đukanovića i Marovića, prezentirao projekt izgradnje marine u Budvi, vrijedan pola milijarde. U međuvremenu, zbog šverca cigareta, Subotić se našao na potjernici srpskog MUP-a. Ministar srpske policije, Dragan Jočić, izjavio je ove nedjelje da se Cane krije “u jednoj od susjednih država”. Crnogorska štampa je pisala da je Subotić u svojoj vili na Svetom Stefanu, što zvaničnici nijesu komentarisali.

POLITIKA I BIZNIS: I ljudi iz politike koje je Đukanović sretao ulazili su ovdje u velike poslove. Nekada je bilo teško razlučiti gdje se radi o političkom a gdje o poslovnom savezu. Često su se te dvije stvari preplitale.

Politički savez Đukanovića i Milana Panića prerastao je u posao, kada je bivšem saveznom premijeru preko noći poklonjena trećina akcija Instituta Simo Milošević, nezakonito i bez tendera. Panić je prije toga crnogorskom vrhu pomogao da otvore vrata Bijele kuće.

Američki prijatelj, Robert Gelbard, takođe je ušao u poslove, ali ne direktno već preko Vojina Lazarevića, Vuka Hamovića i njegove EFT. EFTje dugo bila ekskluzivni uvoznik električne energije u Crnu Goru i umalo projektom Buk Bijela nije potopila Taru. Protiv EFT se vode brojni postupci u Srbiji, Velikoj Britaniji...

Majčica Rusija je Vašingtonu ovdje preotela primat. Prethodnica dolasku ruskog kapitala u Crnu Goru bio je Zoran Ćoćo Bećirović, koji je devedesetih iz inostranstva bio povezan sa poslovima crnogorskog vrha. Dugo je živio u Moskvi, a legalan biznis u Crnoj Gori započeo je kupovinom budvanskog hotela Avala.

Bećirović je u posjed tog hotela došao ponajviše zahvaljujući Ani Kolarević, sestri braće Đukanović, koja je kao sudija Višeg suda Tenderskoj komisji naredila da hotel preda Bećirovićevoj Bepler i Džejkobson, iako ta kompanija nije ispunjavala uslove konkursa. Neposredno po okončanju tog spora, Kolarevićeva je napustila Viši sud i postala Bećirovićev pravni zastupnik! Ona je od tada, kao advokat, u mnogim velikim poslovima. Pravni je savjetnik brojnih stranih kompanija koje su u Crnu Goru.

Bećirović je tokom rekonstrukcije nelegalno proširio Avalu. Prije toga preuzeo je i kolašinski hotel Bjelasica, da bi posjed na sjeveru zaokružio kupovinom Ski centra.Vlasnička struktura Bećirovićeve firme, registrovane u Londonu, tajna je. Prema nekim indicijama untra su i drugi uticajni Crnogorci.

MOSKOVSKE GODINE: Moskovske ambasadorske godine Milana Roćena, Đukanovićevog čovjeka za specijalne zadatke, poklapaju se sa invazijom ruskog kapitala na Crnu Goru. Dolaze najbogatiji i najuticajniji Rusi. Od Jurija Luškova do Olega Deripaske, koji preuzima Kombinat aluminijuma. Dereipaska preuzima KAP preko of-šor kompanije, tajansvene vlasničke strukture. Dobija dugogodišnje subvencesije za struju i koncesiju za eksploataciju boksita.

Vlasnik KAP-a je namjeravao da uzme i Termoelektranu i Rudnikuglja u Pljevljima, za što je imao podršku Đukanovića i ministra Branimira Gvozdenovića. Njima nikada nije smetalo što su se protiv Olega Deripaske vodili brojni procesi na Zapadu. Bivši poslovni partneri tuže ga zbog kršenja ugovora, reketiranja i korupcije.

IDEOLOZI I PROMOTERI: Dobro je prošao i ideološko – medijsko –kulturni aparat, koji je tranziciji po mjeri Đukanovića i familije dao propagandni ram. Ovo prelivanje kapitala u godinama tranzicije i utvrđivanje monopola od strane familije, udjenuo je u ideološke oblande liberalizma, profesor Veselin Vukotić.

Kum Sito Rakočević tokom ratova bio je na važnim mjestima – od ministra kulture do direktora RTCG. Sada je ambasador i akcionar u Prvoj banci Crne Gore. Tu je Radmila Vojvodić, nacionalna rediteljka, čija je Mapa ekskluzivni promoter političkih i poslovnih poduhvata nove klase. I ona je u Upravnom odboru banke braće Đukanović, gdje joj društvo pravi i medijski poslenik Vuk Rajković.

POD JEDNIM KROVOM: Poslovna imperija familije zaokružena je preuzimanjem Prve banke Crne Gore.

Akcije u toj banci počeo je prvo da kupuje brat Aco. On je dugo bio nezaposlen, ali kada je počeo da radi ispostavilo se da posjeduje rijedak talenat da napravi kapital. Sada posjeduje više preduzeća koja se bave različitim djelatnostima – od građevinarstva do finansija. Firma Urbisnova, registrovana prije nekoliko godina, bavi se izgradnjom stanova i poslovnih prostora. Njegova je Montenova jedan je od važnih aktera na berzi. Tu je Investnova, u kojoj mlađi Đukanović za partnere ima Ruse ... Aco Đukanović posjeduje i impresivane nekretnine. Iako je bratu poklonio stan, a sinovcu poslovni prostor, ostalo mu je dosta. U srcu Podgorice, u ulici Vuka Karadžića, 1.540 kvadratnih metara.

Iako je napustio Vladu, Milo Đukanović je nastavio da vodi velike poslove. Državne i privatne. Pored sedam odsto akcija u Prvoj banci posjeduje i Kapital invest. U njegovom vlasništvu je i četvrtina kompanije Universitas, preko koje je sa profesorima Veselinom Vukotićem, Draganom Vukčevićem i biznismenom Tomislavom Čelebićem, osnovao univerzitet na kome će regrutovati vojsku budućih sljedbenika.

Bivši premijer otkriva u Gloriji da trenutno čita tri knjige. Jedna nosi simboličan naziv: Imperator – kapija Rima.